Obilježena 24. godišnjica ubistva građana Sarajeva na Trgu ZAVNOBIH-a

Polaganjem cvijeća, učenjem Fatihe i minutom šutnje danas je u Sarajevu, na Trgu ZAVNOBiH-a kod broja 10, obilježena godišnjica stradanja šest građana Sarajeva, od kojih je troje djece. Tim povodom, u ime Grada Sarajeva, gradski vijećnici Hasan Hodžić i Boris Riderle odali su počast i položili cvijeće na mjesto stradanja.

Tog tragičnog dana ubijena su djeca Samir Ibrahimagić, Enes Muharemović i Adnan Mušanović i tri odrasle osobe Zoran Drndelić, Željko Lovrić i Rasim Šaškić.


Obilježavanju godišnjice prisustvovali su, između ostalih, porodice ubijenih, predstavnici Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995, Općine Novi Grad Sarajevo, učenici Osnovne škole “Fatima Gunić”,  te građani.

Grad Sarajevo
Gradsko vijeće
Hamdije Kreševljakovića 3
71 000 Sarajevo
tel: 033/216 659
fax: 033/217 546
e-mail: [email protected]

Dogradonačelnik Skaka na Međunarodnom aerodromu Sarajevo dočekao bh. reprezentativce u sjedećoj odbojci

Dogradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka prisustvovao je danas na Međunarodnom aerodromu Sarajevo dočeku bh. reprezentativaca u sjedećoj odbojci koji su osvojili srebro na Paraolimpijskim igrama u Rio de Janeiru. Tom prilikom  zamjenik gradonačelnika je istakao da su ovi momci ponos države, čestiti i jaki ljudi.

„Gradska administracija je uvijek među prvima pružala podršku. Tako će i ostati. Vrata Grada Sarajeva će im uvijek biti širom otvorena. U svoje i u ime gradonačelnika Sarajeva prof. dr. Ive Komsića želim im svako dobro i uspjeh u budućim takmičenjima“, naglasio je Skaka na današnjem dočeku.

Gradonačelnik Ivo Komšić na Međunarodnom susretu za mir u Assisiju: U BiH Evropa je izgubila sebe!

Na poziv organizatora Zajednice Sant’Egidio iz Rima, gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić učestvuje u radu trodnevnog Međunarodnog susreta za mir u italijanskom gradu Assisi. Ovi tradicionalni susreti okupili su na stotine vjerskih lidera svih konfesija i uglednika iz svijeta kulture i politike, koji razmatraju najurgentnija pitanja vezana za mir, povjerenje, suživot i dijalog u Evropi i svijetu. Molitva za mir posvećena Bosni i Hercegovini bila je prva molitva održana u sklopu konferencije koja će se završiti večeras susretom gradonačelnika Komšića i učesnika sa papom Franjom, te zajedničkom molitvom povodom obilježavanja 30. godišnjice historijskog Oktobarskog dana molitve kojeg je prvi put sazvao sveti Ivan Pavao II 1986. godine.

Gradonačelnik se danas obratio učesnicima Međunarodnog susreta za mir, izlagavši na temu “Budućnost Evrope – mogućnost za integraciju i dijalog”.
Svoje obraćanje, koje je privuklo veliku pažnju i imalo značajan odjek među prisutnima na ovoj konferenciji, Komšić je započeo riječima da je „danas općeprihvaćena teza u socijalnoj znanosti da je društvo komunikacijska zajednica. Ovakva zajednica je zasnovana na višem obliku djelatnosti u kojoj se socijalna zbilja ali i socijalni akteri tek izgrađuju. To znači da se identiteti socijalnih aktera i društava postižu tek u interakciji, preko drugoga. Za ovakvu interakaciju potrebno je ne samo jezičko razumijevanje. Ukoliko se ulazi u socijalnu komunikaciju sa pretpostavljenim identitetima, tj. fiksiranim i zatvorenim kulturnim i religijskim vrijednostima, komunikacija je u najmanju ruku otežana, najčešće nemoguća. Komunikacija zasnovana na etničko-vjerskom ili nekom drugom ideološkom postulatu uvijek vodi u represiju jednih nad drugima“.

Komšić je kazao da se „danas svjetsko društvo ili svjetska društva nalaze u fazi traganja za modelom socijalne komunikacije i kohabitacije. Problem je u tome što su ova duštva izgradila svoje identitete kroz kulturu i religiju te im se proces kohabitacije s drugima pojavljuje samo kao proces asimilacije. Izlaz iz ove poteškoće najčešće se traži u kompromisu koji je moguć samo ukoliko se napuste esencijalistička stajališta. Međutim, gubitak ovog stajališta je gubitak identiteta. Da bi se ovaj problem prevladao, prvi korak je upoznavanje i razumijevanje  drugih kultura i religija, te priznavanje njihove različitosti,  a ne izbjegavanje, zanemarivanje ili potiranje“.

Prema Komšićevim riječima za ovu priliku poučan je primjer Bosne i Hercegovine. „Odlučujući utjecaj u formiranju simboličkih i kulturno-religijskih dobara i vrijednosti imala je jedna posebna društvena forma komunikacije i vrijednosti koje su iz nje proistekle. Možemo utvrditi da je be-ha društvo formirano u jednoj vrsti izvorne socijalne interakcije. To znači da je ovo društvo predstavljalo jedan od izvornih tipova komunikativne zajednice. Kulturni identiteti u BiH, kao osnova etničko-nacionalnih identiteta, formirali su se u obrascima komunikativnog djelovanja, tj. kroz razumijevanje i uvažavanje. Komunikativna djelatnost ili proces intersubjektivnosti zasnovan je, zapravo, na razumijevanju (što pretpostavlja zajednički jezik), i na ispunjenim zahtjevima za važenje, što pretpostavlja međusobno priznanje socijalnih aktera, njihovo međusobno uvažavanje. Unutar ovih struktura jezika i priznanja odvijala se komunikativna djelatnost, odnosno socijalni proces. Identiteti socijalnih aktera su se potvrđivali i održavali u ovakvoj komunikaciji“.

Gradonačelnik je ocijenio da je za be-ha društvo to značilo da se ono formiralo u izvornoj međuetničkoj komunikaciji, sa posebnim oblikom identiteta. Ova posebnost se sastoji u tome što se identitet svake etničke zajednice formirao u mediju zajedničkog jezika koji je omogućio razumijevanje, i u mediju zajedničke sredine (toposa)  koja je omogućila uvažavanje, tj. suživot. Svaka etnička zajednica je u svome identitetu sadržavala drugu etničku zajednicu. Pojednostavljeno rečeno, narodi u BiH nisu  živjeli jedni pored drugih u nekoj mehaničkoj svezi, nego zajedno, jedni s drugima. Drugi je bio dio identiteta, i to drugi za koga se zna da je drugačiji i različit. Ali upravo ova drugost i različitost je mogla potvrđivati i čuvati vlastiti identitet – njegovanje vlastitog identiteta je uključivalo čuvanje identiteta drugoga. To nije bio slučaj niti jedne druge etničke zajednice u Evropi. Evropska društva su bila zasnovana na jednoj etničkoj zajednici i druge su primali samo u mehaničkim svezama interesa. Zato te veze nisu nikada bile čvrste, nisu bile životne i njihova historija je uglavnom bila historija međusobnih borbi za prestiž, za prevlast, pri čemu se koristila i najstrašnija sredstva – progoni i genocid“.

Identitet nastao u samorazumijevanju i u priznanju drugog izgubio je, nažalost, u protreklom ratu u BiH, svoju osnovicu. „Različite etničko-vjerske zajednice koje su svoje identitete gradile na osvještenim  razlikama sada su ga određivale popisom atributa koji im pripadaju kao singularnostima. Samorazumijevanje je pretvoreno u znanje koje se može razložiti na konačan broj propozicija i koje se mogu osvjedočiti. Ovakvi identiteti postali su apstraktna samoodnošenja spoznajućih subjekata bez priznanja drugog. Priznanje izostaje na sve strane, zajednice se još razumiju ali ne uvažavaju zahtjeve jedna drugoj“, naglasio je Komšić.
„Također, ratom i novom retorikom koja je izgubila komunikacijsku strukturu, izgubljen je temelj kulturno-nacionalnog identiteta svih zajednica, a to je zajednička životna sredina. Projektanti rata su izgleda znali da je topos davao najznačajniju karakteristiku zajedničkom životu u različitosti, tako da su nastojali sve zajednice iščupati iz njihove sredine. Pri tome su koristili najbrutalnija sredstva – progone, paljenje i uništavanje imanja, tzv. etničko čišćenje, sve do genocida. Uništavanjem zajedničke životne sredine uništen je podjednako identitet svih zajednica u BiH i njihovo zajedništvo (zajednice koje su se našle u novim sredinama u izbjeglištvu još tragaju za svojim identitetom)“, kazao je gradonačelnik.
Naglasio je da „nažalost, to stanje traje i danas i postalo je društvena činjenica. U središtu Evrope, zaslugom i same Evrope, izgubljen je jedan poseban i jedinstven životni svijet, s posebnim oblikom identiteta, za kojim Evropa traga“.

Svoje obraćanje gradonačelnik Ivo Komšić završio je riječima: „Transnacionalni identiteti nastali u ovakvim scenarijima pokušavaju liberalizacijom prostora imitirati topos životnog svijeta koji je u BiH postojao u izvornom obliku. Taj prostor, vještački izgrađen, nije ništa drugo do pokušaj komprimiranja okruženja kako bi se ostvarile mobilne i profitabilne relacije i partnerstva. To nije onaj bosanski topos kao sredina u kojoj različite zajednice održavaju svoje razlike životom. Unutar tog vještački proizvedenog transnacionalnog identiteta ostaju neprevladive granice u jezicima, kulturi, religiji, običajima. Ove granice, iako se prigušuju u novim tipovima evropske demokracije, ili u strategijama turističkih agencija, izbijaju često na površinu u formi ekcesa, sitnih pobuna ili pak otvorenih zločina prema pripadnicima drugih etničko-vjerskih skupuna. U BiH Evropa je izgubila sebe“.

.footer-social22 { top: 5px; left: 0; right: 0; text-align: center; float: left; position: relative; }