Ambasadorica Bodony: Francuske firme su spremne doprinijeti organizaciji EYOF-a 2019.

Gradonačelnik Sarajeva Abdulah Skaka primio je danas ambasadoricu Republike Francuske u BiH Nj.E. Claire Bodony, koja mu je čestitala na imenovanju. Gradonačelnik Skaka je iskazao nadu za uspješnim nastavkom saradnje koju je Grad do sada imao sa francuskom Ambasadom.

gradonačelnik skaka upriličio prijem za ambasadoricu Francuske 2

Ambasadorica je iskazala interesovanje za projekat EYOF 2019., te istakla da se francuska Ambasada zalaže i podržava lokalne vlasti kako bi organizacija zimskih olimpijskih igara mladih bila uspješna.

„Ovo takmičenje može pokazati da je Bosna i Hercegovina spremna organizovati međunarodne događaje i da je efikasna saradnja između Sarajeva i Istočnog Sarajeva moguća“, istakla je Bodony.

unnamed (2)

Gradonačelnik Skaka izrazio je zadovoljstvo što je u fokusu današnjeg razgovora  EYOF 2019., te se osvrnuo na aktivnosti u vezi ovog projekta.

„Ova gradska administracija je ozbiljno shvatila organizaciju ovog omladinskog festivala. Sredinom februara  na svečanosti zatvaranja 13. EYOF-a u Erzurumu, preuzeli smo olimpijsku zastavu, čime se fokus pažnje evropske olimpijske porodice okreće prema Sarajevu i Istočnom Sarajevu, domaćinima narednog 14. EYOF-a 2019. godine.

unnamed (4)

Ambasadorica Bodony kazala je da je francuska vlada pokrenula Fond za analizu i pomoć privatnom sektoru (FASEP) s ciljem podrške organizaciji omladinskog sportskog festivala. „Ovaj fond finansira tehničku studiju koja će odrediti potrebe ski centara Jahorina i Bjelašnica. Grupacija Cluster Montagne koja okuplja sve francuske firme specijalizirane u uređenju skijaških centara, spremna je dati svoj doprinos u realizaciji ovog projekta“, naglasila je ambasadorica Francuske.

Ovom prilikom ambasadorica je pozvala gradonačelnika Skaku da se susretne sa predstavnicima grupacije Cluster Montagne, koji će sredinom marta boraviti u Sarajevu, kako bi razmijenili mišljenja u vezi sa organizacijom EYOF-a 2019.

Sudionici današnjeg prijema složili su se da će se organizacijom zimskih olimpijskih igara za mlade iz Sarajeva i Istočnog Sarajeva poslati veoma lijepa slika  širom cijele Evrope.

Protokol Grada Sarajeva povodom obilježavanja 1. marta – Dana nezavisnosti BiH

Povodom 1. marta – Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine i 25. godišnjice nezavisnosti države BiH, delegacija Grada Sarajeva predvođena gradonačelnikom Abdulahom Skakom i predsjedavajućim Gradskog vijeća Igorom Gavrićem, u srijedu 01.03.2017. godine, odat će počast i položiti cvijeće na:

– 9.00 sati – Mezarju Kovači i mezaru prvog predsjednika BiH, Alije Izetbegovića;

– 9,30 sati – Spomen-obilježju Vječna vatra;

– 10.00 sati – Spomen-obilježju ubijenoj djeci opkoljenog Sarajeva 1992.-1995.;

– 10.15 sati – Spomen-obilježju ubijenim policajcima u Velikom parku;

– 10.30 sati – Spomen-parku Vraca i

– 10.30 sati –  na groblju Lav, Sv. Matko, Sv. Josip i Stadion

– 14.00 sati – ispred Općine Novi Grad Sarajevo otkrivanje Centralnog spomen-obilježja šehidima i poginulim borcima s područja ove općine;

Poslije odavanja počasti, u Svečanoj sali Vijećnice, održat će se zajednička Svečana akademija, u organizaciji Gradskog vijeća Grada Sarajeva, Skupštine Kantona Sarajevo, Foruma parlamentaraca BiH 1990 i općinskih vijeća općina u Kantonu Sarajevo, koju će direktno prenositi TVSA s početkom u 11.30 sati.

Pozivamo Vašeg novinara i fotoreportera/snimatelja da zabilježe ovaj događaj i o njemu informišu javnost

Dobitnik nagrade „Slovo Makovo – Mak Dizdar“

dobitnik Nagrade „Slovo Makovo – Mak Dizdar“ –  MILORAD PEJIĆ za knjigu pjesama Hyberborea

Pjesnik Milorad Pejić, dobitnik Nagrade „Slovo Makovo – Mak Dizdar“ za knjigu pjesama Hyberborea (objavljena 2011.), rođen je 1960. godine u Tuzli. Nakon završene osnovne i srednje škole u svome rodnom gradu, studirao je ekonomiju na Univerzitetu u Sarajevu. Međutim, kako sam voli reći, više se zanimao „za književnost i kafane“.

Diplomiravši na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, vratio se u Tuzlu, da bi, zgrožen i nesretan svim što se događalo na Balkanu, u ljeto 1992. napustio Bosnu i Hercegovinu i nastanio se u Švedskoj. Od tada, Švedsku, ”od milja”, zove „Hyperborea“. U prvo vrijeme je, u statusu izbjeglice, živio na krajnjem sjeveru ove skandinavske zemlje (Kiruna); kasnije je, iz ”skandinavskog Sibira” preselio u Luleå, gdje je na tamošnjem univerzitetu studirao ekonomiju. Sredinom 1998. godine preselio je znatno južnije, u Sollefteå (500 km sjeverno od Štokholma), gdje i danas živi.

U bosanskohercegovački književni život ušao je knjigom pjesama Vaza za biljku krin (”Svjetlost”, Sarajevo, 1985.). Knjiga je, godinu dana kasnije, nagrađena na Trebinjskim večerima poezije (1986.). Pejićev pjesnički prvijenac brzo je naišao na izuzetan čitateljski i književnokritički prijem, pa je objavljeno više afirmativnih osvrta u tadašnjim književnim časopisima (Lica, Život, Odjek i dr.). Jednom je pjesmom uvršten u antologiju Novijeg pjesništva Bosne i Hercegovine, koju je priredio pjesnik, antologičar i urednik Stevan Tontić (”Svjetlost”, Sarajevo, 1990)… Druga knjiga pjesama: Oči ključaonica izišla je u izdanju Izdavačke kuće ”Bosanska riječ” (Tuzla-Wupertal, 2001.). U pitanju je dvojezično izdanje, na našem i njemačkom jeziku. Uskoro se očekuje drugo, prošireno, uređeno izdanje ove knjige pjesama.

Posljednja pjesnička knjiga, Hyperborea, izašla je u izdanju praške izdavačke kuće ”Aula” (Prag, 2011.). Neke od pjesama objavljene su u časopisu Život (3-4, 2010.), a neke pjesme objavljene su i u prijevodu na engleski jezik (online časopis Duh Bosne, SAD). U završnoj je fazi prevođene Hyperboree na švedski, pa bi se mogla pojaviti na švedskom jeziku tokom 2013. godine.

Nagrada Sarajevska pahuljica za 2016. godinu

Dobitnici priznanja „Sarajevska pahuljica“ u 2016. godini su:

Ilma Kazazić, učenica IV razreda JU „Peta gimnazija“ Sarajevo za izuzetne rezultate u promociji i afirmaciji općedruštvenih vrijednosti i u nastavnim i vannastavnim aktivnostima, a naročito postignutim uspjesima na takmičenjima u oblasti sporta

„Velika mi je čast i zadovoljstvo danas stajati ovdje, ispred vas, držeći u rukama najveće priznanje moga grada, “Sarajevsku pahuljicu”. Ovo priznanje će mi biti podstrek za dalji rad, jer ima posebno mjesto u mom srcu, zajedno sa mojim Sarajevom, mojom Bosnom i Hercegovinom. Jednom prilikom moj uvaženi profesor Senad Turković reče: „Nagrade nisu važne“. Shvatila sam to kao poruku da treba biti uporan, strpljiv i vjerovati u sebe i da život čine tri najvažnije stvari: zdravlje, porodica i upornost”, istakla je u svom obraćanju Ilma Kazazić.

 

 

Učenici I-2 razreda Osnovne škole „Osman Nakaš”

Učenici I-2 razreda Osnovne škole „Osman Nakaš” su, uz podršku učiteljice Sanele Ljumanović i uz pomoć učiteljice znakovnog jezika Anise Šetkić-Sendić, savladali osnove znakovnog jezika s ciljem da pomognu svom školskom drugu da se integriše u proces socijalizacije i nastavni proces. Ovo je priča o solidarnosti, prihvatanju drugačijeg. Priča o prijateljstvu. Priča koja je obišla cijeli svijet. Priča o čitavom razredu koji je naučio znakovni jezik zbog druga ima sretan kraj, zahvaljujući učiteljicama Saneli i Anisi, zahvaljujući roditeljima djece koja finansiraju časove znakovnog jezika.

„Mi imamo samo 7 godina, a već smo mnogo toga lijepog naučili o životu. Naučili smo da volimo naše različitosti. Drago nam je što smo dobili nagradu i obećavamo da ćemo biti dobri i kad porastemo“, istakli su, znakovnim jezikom, učenici sa svojim učiteljicama.

Gradonačelnik Sarajeva prof.dr. Ivo Komšić je učiteljicama učenika I-2 razreda Osnovne škole „Osman Nakaš” uručio Zahvalnicu Grada Sarajeva

Nagrada Sarajevska pahuljica za 2014. godinu

Dobitnik priznanja „Sarajevska pahuljica“ u 2014. godini je Edin Talović

Edin Talović rođen je 07.09.1996. godine u Sarajevu. Odličan je učenik trećeg razreda Tursko-bosanskog koledža, čiji je stipendista. Završio je nižu muzičku i baletsku školu Novo Sarajevo. Svira gitaru, bubnjeve i klavir. Najmlađi je sarajevski i bosanskohercegovački kantautor. Ovaj mladi umjetnik je od svoje devete godine počeo pisati pjesme i muziku. Autor je već preko 60 pjesama na bosanskom, engleskom i turskom jeziku. Dobitnik je velikog broja medalja, diploma i pohvala na domaćim i svjetskim takmičenjima u pjevanju i sviranju. Kao solista u mlađoj konkurenciji do 17 godina, Edin je u kontinuitetu od 2007. do 2013. godine, predstavljao BiH i grad Sarajevo na mnogim međunarodnim takmičenjima i uvijek se vraćao sa jednom od nagrada. Muzikom i sportom, kojim se Edin također bavi, ovaj mladi umjetnik na najbolji način širom svijeta promovira svoj grad Sarajevo i domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Nagradu je preuzela njegova sestra Selma. Ona se od srca zahvalila Gradu Sarajevu, i dodala da je njen brat zasluženo dobio nagradu. On je sada u Turskoj, u Istanbulu gdje ima koncert i rekao je da večeras pjeva svome gradu.

Nagrada Graham Bamford za 2014. godinu

Dobitnik priznanja „Graham Bamford“ u 2014. godini je Goran Čengić posthumno

Goran Čengić je bio poznati sarajevski rukometaš. Sa samo 17 godina igrao je za ekipu Rukometnog kluba Bosna, koja je 1963. godine osvojila Kup Jugoslavije. Ali Goran nije bio samo vrhunski sportista. Goran je bio izuzetan čovjek, za koga su postojali samo dobri i loši ljudi. U tom duhu su ga odgajali njegovi roditelji, Nataša Zimonjić-Čengić i  Ferid Fićo Čengić, prvi poslijeratni gradonačelnik Sarajeva. Zato Goran nije ustuknuo pred naoružanim zločincima u njegovoj okupiranoj Grbavici, već se smjelo i odvažno suprostavio kako bi zaštitio svog starog i bolesnog komšiju doktora Husniju Ćerimagića. U spašavanju, nažalost, nije uspio. Veselin Vlahović Batko poznatiji kao „monstrum s Grbavice“ je tog kobnog 14. juna 1992. godine, odveo obojicu i strijeljao na Trebeviću.

Goranova majka, supruga i sinovi reći će da je Goran ispunio svoju građansku i ljudsku dužnost, a mi da je Heroj s Grbavice svjesno žrtvovao svoj život i dokazao prave ljudske vrijednosti u najtežim trenucima njegovog grada. Zato mu se građani Sarajeva zahvaljuju i dodjeljuju priznanje „Graham Bamford“ za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam.

Nagradu je preuzeo Goranov sin, Vladimir, koji je kazao: „Iako danas fizički moj otac nije prisutan, jako je ohrabrujuća činjenica da su takve stvari prepoznate. Ne može biti veća čast nego na Dan grada primiti ovu nagradu. Novčani dio priznanja želim sa svojom porodicom darovati humanitarnoj organizaciji ‘Ruku na srce’ sa sjedištem u Sarajevu.“.

Dobitnik priznanja „Graham Bamford“ u 2014. godini je Srđan Aleksić posthumno

Sportista, umjetnik i ljudina – bila su glavna zanimanja mladog Trebinjca, Srđana Aleksića tokom 27 godina njegovog života. Srđan je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije, a potom i juniorski rekorder u plivanju. Amaterski se bavio i glumom, za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i tokom rata, u predstavi San ratne noći u trebinjskom pozorištu Slovo.

Međutim, taj san ga je koštao vlastita života. Izgubio je svoj mladi život braneći sugrađanina, svog prijatelja muslimana Alena Glavovića od premlaćivanja. Tog ratnog 21. januara 1993. godine, Srđan se sam suprostavio četvorici naoružanih pripadnika Vojske Republike Srpske koji su maltretirali i tukli Glavovića, inače, Srđanovog komšiju. Srđan mu je priskočio u pomoć, a četvorica vojnika su kundacima pušaka pretukla Aleksića. Od zadobijenih povreda Srđan je pao u komu, i nakon šest dana preminuo 27. januara u 27 godini života. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju naočigled prolaznika i policajaca.

Srđanov otac Rade u smrtovnici je napisao „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“ jer sina je vaspitavao da „u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju.”
Građani Sarajeva dodjeljuju priznanje „Graham Bamford“ Srđanu Aleksiću, heroju velikog i plemenitog srca, za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam.

Nagradu je preuzeo Muhamed Ajdinović, učenik 1. razreda Gimnazije i član Plivačkog kluba „Stari grad“. „Pošto se bavim plivanjem, sportom koji je trenirao i Srđan, na putu za turnir u Crnoj Gori, želio sam sa trenerom obići njegov grob. Stupili smo u kontakt sa njegovim ocem koji je izrazio želju da baš ja primim ovu nagradu. Meni je veća čast i zahvalnost primiti nagradu u njegovo nego da je primam u svoje ime. Ovo priznanje pripada njemu kao čovjeku sa velikim srcem. Srđan je u svima nama i svi smo mi Srđan“, istaknuo je mladi Muhamed.

Nagrada Graham Bamford za 2013. godinu

Dobitnici nagrade “Graham Bamford” su Mevludin Muhović, Samir Seferović,  Alen Delić i Almir Dautović

Ova četvorica naših sugrađana prošloga proljeća iskazali su izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam kada su priskočili u pomoć pri  pokušaju spašavanja Emira Murge i Adnana Ćatića. Izdvojili su se iz mase zbunjenih i preplašenih sugrađana, i uspjeli od nabujale Miljacke spasiti jedna mladi život. Zato su posebni, a građani grada Sarajeva prepoznaju težinu i značaj ovoga čina  i zahvalni su im.

Dobitnici priznanja «Ključ Grada Sarajeva»

Valentin Inzko,visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini

U ovaj grad Valentin Inzko je prvi put došao sada već davne 1996. godine, kao prvi ambasador Austrije u Bosni i Hercegovini. I od tada je i prisutan i vezan za Sarajevo na razne načine. „ Od 1999. do 2005. godine sam pratio dešavanja u ovom gradu iz ministarstva vanjskih poslova Austrije, odjela zaduženog za centralnu, istočnu i jugoistočnu Evropu. A onda, od 2009. godine, ponovo imam sarajevsku adresu. Svjedočio sam kako se ranjeni grad vraća sebi. Slike koje sam zatekao kada sam došao prvi put, spremljene su u mom sjećanju. Te slike su mi stalni motiv da posao koji mi je povjeren radim najbolje što mogu i da, kada jednog dana odem iz Sarajeva, to učinim znajući da sam doprinio da ovaj grad i zemlja i zvanično budu tamo gdje sasvim sigurno pripadaju – u Evropskoj Uniji“, istakao je dr. Inzko. Pod njegovim vodstvom, Ured visokog predstavnika je prepoznao statusni problem sa kojim se Grad Sarajevo suočio u predhodnom periodu i snažno podržao nastojanja Grada, da se teška situacija što prije riješi. Uloženi napor je u konačnici i dao odgovarajući rezultat, u potrebnom roku, da Grad Sarajevo svoje funkcije, već u ovoj, 2016. godini, može nastaviti obavljati.

Sveti otac Franjo

Na 25. sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva, održanoj 29.04.2015. godine odlučeno je da se Priznanje „Ključ Grada Sarajeva“ dodijeli papi Franji tokom njegove posjete Sarajevu 06.06.2015. godine. Gradonačelnik Sarajeva, Ivo Komšić je prilikom dolaska Pape u Sarajevo,na Stadionu Koševu Svetom ocu uručio priznanje Grada Sarajeva – Ključ grada Sarajeva sa Poveljom.Predavši Ključ, gradonačelnik Komšić je kazao Papi kako Ključ grada Sarajeva simbolizira naš život i našu povijest. „Na ključu je predstavljen most preko koga se  povezuju bogomolje velikih religija i konfesija.  To je simbol Sarajeva, BiH, našeg života. Rekao bih, to je nada svijeta“, istaknuo je gradonačelnik.

Roy Gutman

Poznati američki novinar i publicista radio je kao diplomatski dopisnik magazina “Newsweek” i direktor projekta o ratnim zločinima na američkom Univerzitetu u Washingtonu. Njegova karijera uključuje i dugogodišnji rad u “Newsdayu”, gdje je obavljao dužnost urednika evropskog biroa. U ljeto 1992. godine, u vrijeme ratnih zbivanja, dolazi u Bosnu i Hercegovinu kao prvi strani reporter, otkriva postojanje logora smrti, te svijetu obznanjuje istinu putem serije tekstova u “Newsdayu”. Za ratne izvještaje iz BiH 1993. godine dobio je Pulltzerovu nagradu za novinarstvo. Njegovo visoko profesionalno izvještavanje navelo je na razvijanje svijesti o potrebi zaustavljanja i kažnjavanja zločina, kao i spremnost vlade da spriječi masovna i organizirana kršenja humanitarnog prava. Građani Sarajeva zahvalni su za njegov doprinos pravdi i istini o ratnim događanjima u Bosni i Hercegovini i njenom glavnom gradu.  

Oskar Danon

Maestro Oskar Danon, slavni dirigent i kompozitor, rođen je u Sarajevu 1913.godine i potječe iz građanske jevrejske porodice. Diplomirao je dirigovanje i kompoziciju na Državnom konzervatoriju u Pragu, te doktorirao muzikologiju na Karlovom univerzitetu u Pragu. U Sarajevo se vraća 1938.g.  kada sa velikim brojem mladih intelektualaca, koji su se vratili sa studija u inozemstvu, oživljava gradski kulturni život. Do 1941.godine djelovao je u Sarajevu kao dirigent Narodnog pozorišta i Filharmonije, a od prvih dana rata 1941. godine učestvuje u NOB-u, povezujući razne odgovorne funkcije sa kulturno-umjetničkom aktivnošću. U periodu od 1945.g. do 1963.g. bio je dirigent Beogradske opere, a od    1963.g. do  1970.g., djeluje kao profesor u razredu opernog studija na     Muzičkoj akademiji u  Beogradu.  Od 1970.g. do 1975.g. je šef-dirigent     Slovenske filharmonije u Ljubljani i potom dvije sezone šef-dirigent     Simfonijskog orkestra Radio Zagreba. Tokom svoje duge dirigentske karijere ostvario je nekoliko vrhunskih operskih predstava. Danon je, svakako, veliki stvaralac i značajno ime muzičkog života cijelog prošlog vijeka, a o čijoj se istinskoj muzičkoj vrijednosti i veličini danas mnogo više zna u svjetskim metropolama nego u rodnom Sarajevu i prostorima bivše SFRJ. Ovdje izdvajamo crticu iz Danonovog intervjua datog za list “Feral Tribune”: “Uvijek sam imao veliki problem kada se izjednačavaju vjeroispovijest i nacionalnost. Dok sam odrastao u Sarajevu, većina tamošnjih katolika, pravoslavaca, Jevreja i muslimana osjećala se Bosancima. Nikada u pravoslavcu nisam gledao Srbina, niti u katoliku Hrvata. U našoj kući u Sarajevu jedino se postavljalo pitanje da li si demokrata ili fašista.” Grad Sarajevo iskazuje najveću zahvalnost i poštovanje našem sugrađaninu, velikom umjetniku, maestru svjetskog ugleda, osvjedočenom antifašisti, koji je svojim djelovanjem dao izuzetan doprinos razvoju i očuvanju civilizacijskih vrijednosti, i ozvaničava trajnu vezu Oskara Danona s Gradom Sarajevom.

Riccardo Muti

Maestro Riccardo Muti, slavni italijanski dirigent, u Sarajevu je 1997.g. započeo projekat “Putevi prijateljstva”, te je u pratnji milanske Scale sarajevskoj publici priredio nezaboravni koncert u dvorani “Skenderija”. Sarajevo je 13.07.2009.g. ponovno bilo u prilici da dočeka velikog maestra, pod čijom dirigentskom palicom je održan koncert “Putevi prijateljstva: od Sarajeva do Sarajeva”, u znak tradicionalnog prijateljstva Italije i Bosne i Hercegovine. Ovaj događaj je uveliko doprinio stavljanju glavnog grada Bosne i Hercegovine na kulturnu mapu Evrope, te međusobnom razumijevanju naroda i građana BiH, samim tim što su na koncertu, pored hora “Maggio Musicale Fiorentini”, učestvovali i dječiji horovi iz Sarajeva, Tuzle, Zenice i Srebrenice. Grad Sarajevo iskazuje odgovarajuću zahvalnost i poštovanje prema velikom umjetniku, koji je svojim djelovanjem dao izuzetan doprinos održanju principa multikulturalnosti i humanosti, u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, te bio jedan od prvih umjetnika koji su posjetili BiH, netom nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma. Gradonačelnik Sarajeva Alija Behmen, na koncertu u Zetri 13.07.2009. uručio je maestru Riccardu Mutiju “Ključ Grada Sarajeva”.

Gertruda Munitić

Dobitnica Ključa Grada Sarajeva Gertruda Munitić je rođena 30. jula 1939. u Omišu. Primadona Gertruda Munitić, kao afirmirana i priznata operska umjetnica, svojim je dugogodišnjim radom i djelovanjem dala veliki doprinos razvoju kulturnog života u Sarajevu i BiH, na najbolji način, jezikom umjetnosti. Svojim angažmanom u sarajevskoj operi postala je simbolom te scene i teatra, a koristeći svoj talenat, postala je promotor klasične muzike i opere, te na mnogobrojnim svjetskim nastupima i “ambasador kulture” Sarajeva i BiH. Gertruda Munitić je i u ratu ostala vjerna Sarajevu, te je u opkoljenom gradu održala više od stotinu nastupa i pružala nesebičnu pomoć djeci, kao predsjednica organizacije “Naša djeca”, te kao vicepredsjednica “Prve dječije ambasade”. Ključ Grada Sarajeva Gertrudi Munitić uručila je gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac na Svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Sarajeva na Dan grada Sarajeva 6. aprila u Narodnom pozorištu.

Jasmila Žbanić

Rodila se u Sarajevu. Odrastala je i obrazovala se u okruženju stvaralačke i kulturne ekspanzije Sarajeva osamdesetih i nevjerojatne duhovne borbe protiv tragične destrukcije devedesetih.  Traganja posljednje decenije za novim razlozima i izrazom  rezultiralo je radom  Jasmile Žbanić u okviru, sada već prepoznatljive, škole sarajevskog i bosanskohercegovačkog filma.  Angažirana priča «Grbavica» podsjetila je svijet na sve nepravde nanesene ljudima, bez vlastite krivnje uvučenim u vrtlog balkanskih događanja, preko kojih su se monstruozne metode ostvarivanja besmislenih političkih ciljeva prelomile i čije će posljedice nositi čitav život, tiho, bez mržnje, sami za sebe, bez razumijevanja i podrške okoline, i crpiti sve svoje snage za stvaranje vjere u bolju budućnost. Pretvorila je ono što je u javnosti broj s duge liste civilnih žrtava rata u cjelovitu ljudsku sudbinu blisku i razumljivu svima, s nadom da će prenošenje ovog iskustva pomoći razumijevanju i spriječiti ovakve posljedice drugdje. Ova priča je podsjetila svijet i na to da ovdje i dalje žive ljudi: ranjeni, ali, svejedno, talentirani i kreativni. Ljudi  koji zaslužuju dostojanstven život i trude se da ga sebi stvaraju. Ima li bolje poruke i promocije za naš grad i zemlju od «sarajevske drame» svevremene i razumljive svuda? Kako ne potcrtati ponos što je naša kinematografija, nasuprot brojnim svjetskim, velikim po uspjesima i novcu, zahvaljujući i Jasmili Žbanić, sarajevskoj i bosanskohercegovačkoj režiserki, u središtu pažnje. Ima li boljeg primjera mladima od «Zlatnog medvjeda» koji ih može motivirati da ovdje u Sarajevu i Bosni i Hercegovini  grade  prostor u kojem će iskazati sve svoje potencijale.

Ambasador Ričard Holbruk

Gradsko vijeće Grada Sarajeva, na inicijativu gradonačelnika prof. dr. Muhidina Hamamdžića, 02.08.2000. godine odlučilo je da se priznanje «Ključ Grada Sarajeva» dodijeli Nj.E. Ričardu Holbruku, ambasadoru Sjedinjenih Američkih Država pri Misiji Ujedinjenih naroda u Njujorku, kao izraz poštovanja za učinjene napore u uspostavljanju mira i provedbi Dejtonskog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Priznanje «Ključ Grada Sarajeva», zajedno sa Poveljom, uručio je gradonačelnik Grada Sarajeva prof. dr. Muhidin Hamamdžić.

Plaketa Grada Sarajeva za 2015. godinu

Dobitnik priznanja „Plaketa Grada Sarajeva“ u 2015. godini:

Mustafa Hajrulahović-Talijan, posthumno

Građani Sarajeva su duboko svjesni da je djelo Mustafe Hajrulahovića Talijana koje je učinio za grad Sarajevo ogromno, prije svega u pripremi, organizaciji i odbrani grada Sarajeva. Njemu, koji je bio simbol i oličenje patriote, borca i branioca Sarajeva, Grad Sarajevo i njegovi građani dodjeljuju priznanje „Plaketa Grada Sarajeva“, posthumno.

Mustafa Hajrulahović Talijan, rođen je u Banja Luci 1957. Nakon uspješno završene Mornaričko-vojne akademije, napredovao je do čina komandira pomorskog diviziona, zatim se usavršavao u Italiji te postao kapetan korvete.

1991. godine napušta službu u Splitu, napušta JNA, i priključuje se Patriotskoj ligi BIH, u kojoj će ostati kao član glavnog štaba i kao jedan od pomoćnika komandanta. Svojom harizmom privlačio je patriote i branioce Sarajeva za sebe kao magnet. Okupljao je pojedince, iste ukrupnjavao u grupe, odjeljenja, čete i brigade. On je taj koji je formirao regionalni štab TO Sarajeva, a zatim postaje komandant Prvog korpusa Armije RBiH, na mjestu sa kojeg će do kraja braniti Sarajevo.

Čin brigadnog generala dobio je 1993.godine u prvoj grupi dodjele generalskih činova u Armiji RBiH. Posljednju dužnost načelnika obavještajne uprave u Vojsci federacije BIH obavljao je sve do smrti 1998.godine.

Mustafa Hajrulahović Talijan je više puta nagrađivan, a najvažnije priznanje je dobio od strane predsjednika Predsjedništva BiH “Orden zlatnog grba s mačevima“ za doprinos odbrani Sarajeva i BiH.

Udruženje „Sarajevo taksi“


Udruženje taxi vozača „Sarajevo taxi“ osnovano je 1946. Članovi Udruženja rado su se odazivali na humanitarne akcije, pružali pomoć sugrađanima i organizacijama uvijek kada je bilo potrebno.

To se posebno odnosi na učešće u ratu 1992-1995, u kojem su poginula 144 vozača, mnogo ih je ostalo invalidima, dok se jedan broj članova okitio najvišim ratnim priznanjima Zlatni ljiljan.

Na samom početku rata Udruženje je stavilo svoj dispečerski centar na raspolaganje teritorijalnoj odbrani, a taj centar će postati štab veze Armije R BiH. Organizatori su prve dvije narodne kuhinje, obezbijedili su gorivo za rad agregata za bebe i porodilje, bolesnim su na adrese dovozili lijekove.

Prilikom reintegracije sarajevskih općina 1996. članovi Sarajevo taxija su prvi ulazili sa policijom i besplatno vraćali građane prijeratnim domovima. Veliki broj Sarajlija je preživio teška ranjavanja zahvaljujući misiji sarajevskih taksista koji su ih u rekordnom roku prebacivali do bolnica.

Za sjećanje na njihova djela danas značajni objekti i neke ulice nose njihova imena: Dino Magoda, Uzeir Sarač. Danas, među brojnim humanitarnim aktivnostima Udruženje “Sarajevo taxi” pomaže domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave.