Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za 2018. godinu

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2018. za doprinos u oblasti nauke i obrazovanja

Prof. dr. Tatjana Ljujić Mijatović

Prof. dr. Tatjana Ljujić Mijatović, inžinjer poljoprivrednih nauka, zvanje magistra nauke iz oblasti pejsažne arhitekture stekla je 1982., a zvanje doktora nauka 1986. godine. Tokom dugogodišnje profesorske karijere predavala je na mnogim fakultetima i nesebično svoje znanje dijelila sa studentima širom svijeta, a rezultat paralelnog bavljenja strukom i naukom je  21 naučnoistraživački rad, 14 referata na naučnim skupovima, 84 projekta, studija, elaborata i ekspertiza, te četiri knjige čiji je autor.

Društvene i stručne aktivnosti provodi kao poslanik u Skupštini Bosne i Hercegovine i kao član Predsjedništva BiH, u ratnom periodu. Kao ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama i  drugim međunarodnim organizacijama u Beču, radi na izradi projekata rekonstrukcije i razvoja BiH godine.

Obavljala je fukcije zamjenice  gardonačelnika Grada Sarajeva, zamjenice predsjedavajućeg Gradskog vijeća Grada Sarajeva, vijećnice u Općini Stari Grad Sarajevo i Gradskom vijeću Grada Sarajeva.

Njen kontinuiran angažman u oblasti obrazovanja i nauke se ogleda i u brojnim fukcijama koje je obavljala u akadamskoj zajednici. Bila je pokretač i rukovodilac osnivanja postdiplomskog studija: „Primjena cvijeća i ukrasnog  bilja“; rukovodilac voćarsko-vinogradarskog odsjeka na Poljoprivredno- prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu; prodekan za nastavu na Poljoprivredno- prehrambenom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 1987.-1989. godina; prorektor za  međunarodnu saradnju Univerziteta u Sarajevu dva mandata u periodu od 2000./2001. godine do 2003./2004. godine. Stekla je i počasno zvanje profesora emeritusa 2010. godine.

 

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2018. za doprinos u oblasti kulture i umjetnosti

Glumac Emir Hadžihafizbegović

Rođen je 20. avgusta 1961. godine u Tuzli. Diplomirao je glumu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu 1986.g. Ratne godine proveo je u Armiji BiH. Od 2007. do 2011. godine obnašao je funkciju ministra kulture i sporta Kantona Sarajevo. Emir Hadžihafizbegović je jedan od najnagrađivanijih evropskih glumaca. Osvojio je 24 grand prixa za najboljeg glumca na više od 17 filmskih festivala u 15 država širom Evrope i svijeta. Svakako najznačajnija nagrada u njegovoj karijeri je Zlatni lav u Veneciji 2014. godine. U Parizu je 2013. proglašen najboljim glumcem jugoistočne Evrope. Osim toga, dobitnik je preko 20 prestižnih nagrada u teatru u BiH i regiji. Emir Hadžihafizbegović 17 godina radi u Kamernom teatru 55. Od skoro 2000 predstava koliko je odigrao pred publikom, samo u Kamernom je odigrao 600. Zadnje dvije godine je direktor Kamernog teatra 55.

 

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2018. za doprinos u oblasti zdravstva i socijalne zaštite

Prof. dr. Ismet Gavrankapetanović

Doktor medicine, specijalista ortopedije i ortopedske hirurgije, prof. dr. Ismet Gavrankapetanović diplomirao je 1986. godine na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Godine 1990. završio je postdiplomski studij, specijalististički ispit iz ortopedske hirurgije 1993. godine. Doktorirao je 1998. kada je izabran za šefa Klinike za ortopediju i traumatologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Godine 2004. izabran je na mjesto vanrednog profesora na Katedri za hirurgiju i ratnu hirurgiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu. Te iste godine imenovan je za direktora Insituta za naučno istraživački rad i razvoj Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu, a 2007. izabran je za šefa Katedre za hirurgiju. U svojoj dugogodišnjoj karijeri ostvario je zavidne rezultate u hirurškoj disciplini te svojim stručnim zalaganjem zabilježio djela koja uvijek zaslužuju najviša priznanja. Publikovao je 45 naučnih radova, 126 naučno-stručnih radova, autor je 13 knjiga, koautor četiri knige te autor 21 poglavlja u devet knjiga.

 

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2018. za doprinos u oblasti rada i stvaralaštva

Udruženje veterana odreda policije za specijalne namjene „Lasta“

Odred policije za specijalne namjene „Lasta“ osnovan je 15. maja 1992. godine. Djelovao je do avgusta 1996. godine kao specijalna jedinica Centra službi bezbjednosti Sarajevo i MUP-a R BiH, odnosno Oružanih snaga RBiH. Kroz odred je prošlo oko 400 pripadnika a 56 ih je dalo svoje živote u odbrani Bosne i Hercegovine. Udruženje veterana odreda policije za specijalne namjene „Lasta“ formirano je sa primarnim ciljem institucionalnog pružanja svih oblika pomoći svojim članovima, bilo da su pripadnici porodica poginulih pripadnika odreda, bilo da su invalidi rata ili ranjeni borci, odnosno da pripadaju grupaciji demobilisanih boraca odreda ili grupi prijatelja i podržavaoca Udruženja. Od početka je definisana politika multietničnosti i otvorenosti Udruženja za sve pripadnike odreda „Lasta“ bez obzira na etničku pripadnost. Sa pet medalja za hrabrost, 37 zlatnih policijskih znački i 12 srebrenih policijskih znački jedna je od najodlikovanijih jedinica u OSBiH. Nagradu je preuzeo predsjednik Udruženja Samir Repuh.

 

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2018. za doprinos u oblasti privrede

Centrotrans Eurolines

 Centrotrans Eurolines osnovan je 1963. godine kao dio kompanije Centrotrans Sarajevo. Zadužen za pružanje usluga prijevoza putnika kroz dugogodišnji rad, Centrotrans Eurolines je prošao razne faze organizacionih promjene koje uprkos izmjenama društvenih prilika, nisu uticale na uspješnost poslovanja. Ova kompanija je 1997. godine primljena u punopravno članstvo Eurolines organizacije. Danas je Centrotrans Eurolines vodeća firma za autobuski saobraćaj u BiH. Sa voznim parkom koji broji više od 200 modernih autobusa te stručnim kadrom koji posjeduju znanja i vještine, Centrotrans Eurolines je garant za siguran, bezbjedan i ugodan javni prijevoz. U vlasništvu Centrotrans Eurolines-a su savremene auto-baze, pet poslovnih jedinica, osam autobuskih stanica te četiri savremeno opremljene turističke agencije. Nagradu je preuzeo generalni direktor Centrotrans Eurolines d.d. Sarajevo Safudin Čengić.

 

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2018. za doprinos u oblasti sport

Univerzitetski karate klub „Bosna“

Univerzitetski karate klub „Bosna“ djeluje u porodici Univerziteskog sportskog društva „Bosna“ kao klub koji je pionir karatea u BiH od 1967. i osnivač Karate saveza BiH od 1972. godine. Svi rukovodioci Univerzitetskog karate kluba „Bosna“ imaju visoki stepen u karateu i izabrani su iz redova članova kluba. „Bosna“ nije samo klub, škola već i institut u kome rade ekipe stručnjaka ne samo za karate, već i iz oblasti medicine, fiziologije, psihologije i drugih, s ciljem unaprjeđenja karatea integrišući pozitivno iskustvo i uspješnu tradiciju prethodnih generacija. Univerzitetski karate klub „Bosna“ je jedan od najmasovnijih i najuspješnijih klubova u BiH i na Balkanu u čijem sastavu se nalazi preko 20 klubova sa više od 50.000 sportista, stručnih radnika, stručnog i administrativnog osoblja i prijatelja kluba. Klub „Bosna“ je stvorio velike šampione: 39 sportista reprezentivaca osvojilo je 120 evropskih seniorskih medalja i 25 seniorskih svjetskih medalja. Nagradu je preuzeo potpredsjednik Kluba dr Suad Čupina.

 

 

 

 

Nagrada “Graham Bamford” za 2018. godinu

Dobitnici priznanja „Graham Bamford“ su Kenan Čubura i Irhan Fočo posthumno

Za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam nagradu „Graham Bamford“ dobio je Kenan Čubura, mladić koji je iz vatre spasio bebu od samo nekoliko mjeseci. Hrabri Kenan je s bebom u naručju sišao sa 12. sprata zgrade koja je bila u plamenu.

Za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam nagrada „Graham Bamford“ posthumno je dodijeljena Irhanu Foči, koji je 13. decembra 2017. godine izgubio život u nabujaloj rijeci Miljackoj pokušavajući spasititi svog prijatelja Aldina Mulića. Nažalost, te noći ostali smo bez dva mlada života. Nagradu je preuzela Irhanova sestra Irma Adžamija Fočo.

Nagrada Sarajevska pahuljica za 2018. godinu

Dobitnik priznanja „Sarajevska pahuljica“ u 2018. godini je:

Nagradu „Sarajevska pahuljica“ za mlade dobio je dječak Ismail Softić, član Plivačkog kluba „ SPID“ od februara  2016. godine. Dobitnik je brojnih priznanja i zlatnih medalja. Gdje god je otputovao Ismail se vratio s nagradom. Internacionalni je heroj, najperspektivniji sportista 2017. godine u kategoriji osoba sa invaliditetom prema izboru Sportskog saveza invalida BiH. U njegovom uspjehu nesebično mu pomaže predsjednik kluba i trener Amel Kapo.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za 2017. godinu

Šestoaprilska nagradu Grada Sarajeva u 2017. godini, za doprinos u drugim oblastima rada i stvaralaštva

Udruženje za zaštitu historijskih vrijednosti “Haber“

Hadrović-Gavrić

Udruženje za zaštitu istorijskih vrijednosti „Haber“ već dugi niz godina daje enormno visok doprinos razvoju i o čuvanju bosansko-hercegovačke istorije, sa posebnim osvrtom na poslijeratni period, a isti je dokumentovan kroz filmove kao što su „Krvavi ples po šeheru”, „A bili smo samo djeca”, „Bosna ili smrt”, „Daleko je Tuzla”, „1. Korpus Armije BiH”, „Bosanke”, „Heroji u bijelom”, „Humanisti i heroji”, te je u toku izrada filma „Sarajevski masakri”. Udruženje za zaštitu istorijskih vrijednosti je autor i 5 knjiga, „Dželati naroda mog”, „Uloga žene u BiH”, „2. i 3 maj Dobrovoljačka”, „Naser od Gezimestana do Haga i nazad”, a u toku je i priprema knjige „Sarajevski masakri“.

 

Nagradu je, u ime Udruženja, primio izvršni producent i predsjednik Udruženja Omer Hadrović koji je, između ostalog, istakao “Stojim ovdje večeras i ponavljam da ovo nije samo nagrada za Udruženje ”Haber”, već je ovo nagrada za sve borce i građane herojskog Sarajeva. Veliko hvala Gradskom vijeću Grada Sarajeva koje je prepoznalo i dodijelilo nagradu ”Haberu” za očuvanje istine o agresiji na BiH i grad Sarajevo. Dali ste nam vjetar u leđa i ohrabrili nas da realizujemo još mnogo filmova o agresiji na BiH i tako, za naredna pokoljenja, sačuvamo istinu koja će pomoći našoj djeci da više nikad ne dožive strahote opsade poput one od 1992. do 1995. godine. To je naša obaveza i historijska zadaća i zato “Haber” neće dozvoliti da se historija zaboravi, prepravlja ili da se negira patnja i herojska borba branioca i građana naše domovine. Hvala na podršci koju Grad Sarajevo na čelu sa Gradonačelnikom Abdulahom Skakom daje našem Udruženju“.

 

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2017. godini, za doprinos u oblasti nauke i obrazovanja

 Udruženje FAMA Metodologija

Suada-Gavrić

 Namjena FAMA Metodologije je da kroz edukacijske module Škole znanja stavlja u upotrebu FAMA Kolekciju koja se stvarala u raznim fazama (kao Fama, Fama arhiv, Fama kolekcija), a smatra se najvećom svjetskom nezavisnom kolekcijom multimedijalnih projekata o opsadi Sarajeva (1992–1996.) i dešavanjima u vezi s raspadom Jugoslavije (1991–1999.). Godinama je Kolekcija rasla usred nemogućih uslova (opsada i posljeratna tranzicija), razvijajući pionirske koncepte i različite teme.

FAMA tim je, uz pomoć brojnih saradnika, prijatelja i podržavaoca tokom, 25 godina, usred nemogućih uslova opsade i posljeratne tanzicije, stvarao kolekciju razvijajući različite teme i pionirske metodološke koncepte. Kolekcija je u svim svojim dijelovima postala učilo i alatka na  svjetskim univerzitetima, kao i dio svjetskih enciklopedija i nacionalnih i univerzitetskih biblioteka. FAMA Metodologija, kroz Školu znanja FAMA Kolekcije, omogućava proučavanja i istraživanja  istoričarima, sociolozima, psiholozima, medicinarima, humanitarnim organizacijama, medijima, umjetnicima, antropolozima te mnogim drugim poljima djelovanja nauke i obrazovanja. Na stranu obimnost i istorijsko-edukativni značaj projekta, Kolekcija sama po sebi, predstavlja novi pristup dokumentovanju činjenica i dokaza, te mapiranju uzroka i posljedica događaja, uobličavanjem u formu pristupačnu širokom spektru publike.

FAMA Metodologija otvara mogućnost  uspostavljanja regionalnog edukacijskog portala za tumačenje perioda raspada Jugoslavije. Kroz edukacijske module daje i davaće svoj doprinos faktografiji na prostoru gdje se decenijama vodi rat interpretacija te se olako previđa da je istina jednostavna – pod uslovom da se razmatraju samo činjenice. FAMA Metodologija vrši prenos znanja o događajima iz 20. vijeka u veliki interaktivni prostor permanentne edukacije u 21.vijeku.

Nagradu je, u ime Udruženja, primila Suada Kapić, lider FAMA tima. “ Kada stojite iza principa i krenete u viteški podvig da 25 godina stvarate kolekciju znanja, u tome ne možete biti sami. Ovu nagradu primam u svoje ime i u ime FAMA tima: Mirana Norderlanda, Davora Vidovića i Asje Hafner. Ovaj projekat je u raznim fazama i na razne načine pratilo oko 100 ljudi: porodica, brojni saradnici,  prijatelji,  donatori… a svi možemo biti ponosni jer smo ovom kolekcijom – kako neki kažu – pridonijeli nematerijalnom nasljeđu svijeta i omogućili da se kolektivno znanje sačuva i prenosi drugima.

Naša mapa opsade ušla je u kartografsku enciklopediju istraživanja svijeta, među 300 mapa iz raznih perioda  ljudske istorije i iz raznih dijelova svijeta, koje istražuju šta nam mape mogu reći o istoriji i o nama. To govori o veličini fenomena opsade  i veličanstvenog otpora građana Sarajeva četverogodišnjem teroru“, istaka je, između ostalog,  Suada Kapić.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva” u 2017. godini, za doprinos u oblasti kulture i umjetnosti,

Edin Dervišhalidović (Dino Merlin)

Dino-Skaka

Rođen je 1962. godine u Sarajevu. 1983. godine započeo je svoju karijeru  kao idejni vođa, kompozitor, tekstopisac i pjevač pop-rok grupe „Merlin“ sa kojom  je objavio albume „Kokuzna vremena“, „Teško meni sa tobom“, „Merlin“, „Nešto lijepo da se desi“,  i „Peta strana svijeta“. Od 1991. godine započinje solo karijeru i do danas je objavio sljedeće studijske albume „Moja bogda sna“, „Fotografija“, „Sredinom“, „Burek“, „Ispočetka“ i „Hotel Nacional“. Dobitnik je više nagrada i priznanja u oblasti muzike, kulturnog stvaralaštva i humanitarnog rada, tu su nagrada za dijamantski tiraž albuma „Hotel nacional“, nagrada za  zlatni tiraž albuma „Dino Merlin The Ultimate Collection“, zatim „Davorin”, „Porin”, „Hrvatski Radijski Festival”,„Priznanje za humanost”, Nagrada „Kemal Monteno“. Dino Merlin je postigao historijski uspjeh kao jedini umjetnik iz regiona čiji je album „Hotel nacional“ uvršten na prestižnu Bilboard World Albums top listu. Autor je prve himne nezavisne Bosne i Hercegovine, pjesma „Jedna si jedina“ i danas živi u narodu. Pjesma “Ruža” imala je poseban angažman da potakne publiku u regiji, da se uključe u akciju pružanja pomoći ugroženima od poplava koje su zadesile BiH, Hrvatsku i Srbiju 2014.godine. Predstavljao je našu zemlju na takmičenju Eurosong kao autor muzike i koautor teksta za pjesmu „Sva bol svijeta”, a zatim kao autor i izvođač  pjesama „Putnici“ i „Love in Rewind“ sa kojima je osvojio visoko sedmo, i šesto mjesto. Tokom karijere sarađuje sa priznatim umjetnicima s međunarodne scene, među kojima su Cat Stevens, Mustafa Sandal, Lutvi Bošnjak, Edo Zanki Gani Tamir, Orkestar Kempa i Husnu Senlendirici i mnogi drugi. On je jedini umjetnik koji je četiri puta održao koncert na prepunom koševskom stadionu. Njegovi nastupi su uvijek veliki događaj.

Dame i gospodo, veliko mi je zadovoljstvo biti večeras ovdje sa vama. Velika mi je čast primiti ovo najviše društveno priznanje, “Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva”, kao i biti u društvu svih onih velikana koji su ovu nagradu dobili prije mene. Ponosan sam što sam večeras u Vijećnici, u ovom nepokorenom hramu kulture, a posebno mi je drago što se sve ovo događa u mojoj mahali. Dolazeći ovamo, primijetio sam kako je Bosnom behar probeharao, a Sarajevo jeste gdje je nekad bilo i tako će i biti. Na nama je da učinimo sve što možemo sa ovim što imamo kako bi podesili naše satove na evropsko vrijeme i da nam bolja budućnost bude manje na usnama, a više u djelima“, istakao je Edin Dervišhalidović (Dino Merlin).

Dobitnik nagrade „Slovo Makovo – Mak Dizdar“

dobitnik Nagrade „Slovo Makovo – Mak Dizdar“ –  MILORAD PEJIĆ za knjigu pjesama Hyberborea

Pjesnik Milorad Pejić, dobitnik Nagrade „Slovo Makovo – Mak Dizdar“ za knjigu pjesama Hyberborea (objavljena 2011.), rođen je 1960. godine u Tuzli. Nakon završene osnovne i srednje škole u svome rodnom gradu, studirao je ekonomiju na Univerzitetu u Sarajevu. Međutim, kako sam voli reći, više se zanimao „za književnost i kafane“.

Diplomiravši na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu, vratio se u Tuzlu, da bi, zgrožen i nesretan svim što se događalo na Balkanu, u ljeto 1992. napustio Bosnu i Hercegovinu i nastanio se u Švedskoj. Od tada, Švedsku, ”od milja”, zove „Hyperborea“. U prvo vrijeme je, u statusu izbjeglice, živio na krajnjem sjeveru ove skandinavske zemlje (Kiruna); kasnije je, iz ”skandinavskog Sibira” preselio u Luleå, gdje je na tamošnjem univerzitetu studirao ekonomiju. Sredinom 1998. godine preselio je znatno južnije, u Sollefteå (500 km sjeverno od Štokholma), gdje i danas živi.

U bosanskohercegovački književni život ušao je knjigom pjesama Vaza za biljku krin (”Svjetlost”, Sarajevo, 1985.). Knjiga je, godinu dana kasnije, nagrađena na Trebinjskim večerima poezije (1986.). Pejićev pjesnički prvijenac brzo je naišao na izuzetan čitateljski i književnokritički prijem, pa je objavljeno više afirmativnih osvrta u tadašnjim književnim časopisima (Lica, Život, Odjek i dr.). Jednom je pjesmom uvršten u antologiju Novijeg pjesništva Bosne i Hercegovine, koju je priredio pjesnik, antologičar i urednik Stevan Tontić (”Svjetlost”, Sarajevo, 1990)… Druga knjiga pjesama: Oči ključaonica izišla je u izdanju Izdavačke kuće ”Bosanska riječ” (Tuzla-Wupertal, 2001.). U pitanju je dvojezično izdanje, na našem i njemačkom jeziku. Uskoro se očekuje drugo, prošireno, uređeno izdanje ove knjige pjesama.

Posljednja pjesnička knjiga, Hyperborea, izašla je u izdanju praške izdavačke kuće ”Aula” (Prag, 2011.). Neke od pjesama objavljene su u časopisu Život (3-4, 2010.), a neke pjesme objavljene su i u prijevodu na engleski jezik (online časopis Duh Bosne, SAD). U završnoj je fazi prevođene Hyperboree na švedski, pa bi se mogla pojaviti na švedskom jeziku tokom 2013. godine.

Nagrada Sarajevska pahuljica za 2016. godinu

Dobitnici priznanja „Sarajevska pahuljica“ u 2016. godini su:

Ilma Kazazić, učenica IV razreda JU „Peta gimnazija“ Sarajevo za izuzetne rezultate u promociji i afirmaciji općedruštvenih vrijednosti i u nastavnim i vannastavnim aktivnostima, a naročito postignutim uspjesima na takmičenjima u oblasti sporta

„Velika mi je čast i zadovoljstvo danas stajati ovdje, ispred vas, držeći u rukama najveće priznanje moga grada, “Sarajevsku pahuljicu”. Ovo priznanje će mi biti podstrek za dalji rad, jer ima posebno mjesto u mom srcu, zajedno sa mojim Sarajevom, mojom Bosnom i Hercegovinom. Jednom prilikom moj uvaženi profesor Senad Turković reče: „Nagrade nisu važne“. Shvatila sam to kao poruku da treba biti uporan, strpljiv i vjerovati u sebe i da život čine tri najvažnije stvari: zdravlje, porodica i upornost”, istakla je u svom obraćanju Ilma Kazazić.

 

 

Učenici I-2 razreda Osnovne škole „Osman Nakaš”

Učenici I-2 razreda Osnovne škole „Osman Nakaš” su, uz podršku učiteljice Sanele Ljumanović i uz pomoć učiteljice znakovnog jezika Anise Šetkić-Sendić, savladali osnove znakovnog jezika s ciljem da pomognu svom školskom drugu da se integriše u proces socijalizacije i nastavni proces. Ovo je priča o solidarnosti, prihvatanju drugačijeg. Priča o prijateljstvu. Priča koja je obišla cijeli svijet. Priča o čitavom razredu koji je naučio znakovni jezik zbog druga ima sretan kraj, zahvaljujući učiteljicama Saneli i Anisi, zahvaljujući roditeljima djece koja finansiraju časove znakovnog jezika.

„Mi imamo samo 7 godina, a već smo mnogo toga lijepog naučili o životu. Naučili smo da volimo naše različitosti. Drago nam je što smo dobili nagradu i obećavamo da ćemo biti dobri i kad porastemo“, istakli su, znakovnim jezikom, učenici sa svojim učiteljicama.

Gradonačelnik Sarajeva prof.dr. Ivo Komšić je učiteljicama učenika I-2 razreda Osnovne škole „Osman Nakaš” uručio Zahvalnicu Grada Sarajeva

Nagrada Sarajevska pahuljica za 2014. godinu

Dobitnik priznanja „Sarajevska pahuljica“ u 2014. godini je Edin Talović

Edin Talović rođen je 07.09.1996. godine u Sarajevu. Odličan je učenik trećeg razreda Tursko-bosanskog koledža, čiji je stipendista. Završio je nižu muzičku i baletsku školu Novo Sarajevo. Svira gitaru, bubnjeve i klavir. Najmlađi je sarajevski i bosanskohercegovački kantautor. Ovaj mladi umjetnik je od svoje devete godine počeo pisati pjesme i muziku. Autor je već preko 60 pjesama na bosanskom, engleskom i turskom jeziku. Dobitnik je velikog broja medalja, diploma i pohvala na domaćim i svjetskim takmičenjima u pjevanju i sviranju. Kao solista u mlađoj konkurenciji do 17 godina, Edin je u kontinuitetu od 2007. do 2013. godine, predstavljao BiH i grad Sarajevo na mnogim međunarodnim takmičenjima i uvijek se vraćao sa jednom od nagrada. Muzikom i sportom, kojim se Edin također bavi, ovaj mladi umjetnik na najbolji način širom svijeta promovira svoj grad Sarajevo i domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Nagradu je preuzela njegova sestra Selma. Ona se od srca zahvalila Gradu Sarajevu, i dodala da je njen brat zasluženo dobio nagradu. On je sada u Turskoj, u Istanbulu gdje ima koncert i rekao je da večeras pjeva svome gradu.

Nagrada Graham Bamford za 2014. godinu

Dobitnik priznanja „Graham Bamford“ u 2014. godini je Goran Čengić posthumno

Goran Čengić je bio poznati sarajevski rukometaš. Sa samo 17 godina igrao je za ekipu Rukometnog kluba Bosna, koja je 1963. godine osvojila Kup Jugoslavije. Ali Goran nije bio samo vrhunski sportista. Goran je bio izuzetan čovjek, za koga su postojali samo dobri i loši ljudi. U tom duhu su ga odgajali njegovi roditelji, Nataša Zimonjić-Čengić i  Ferid Fićo Čengić, prvi poslijeratni gradonačelnik Sarajeva. Zato Goran nije ustuknuo pred naoružanim zločincima u njegovoj okupiranoj Grbavici, već se smjelo i odvažno suprostavio kako bi zaštitio svog starog i bolesnog komšiju doktora Husniju Ćerimagića. U spašavanju, nažalost, nije uspio. Veselin Vlahović Batko poznatiji kao „monstrum s Grbavice“ je tog kobnog 14. juna 1992. godine, odveo obojicu i strijeljao na Trebeviću.

Goranova majka, supruga i sinovi reći će da je Goran ispunio svoju građansku i ljudsku dužnost, a mi da je Heroj s Grbavice svjesno žrtvovao svoj život i dokazao prave ljudske vrijednosti u najtežim trenucima njegovog grada. Zato mu se građani Sarajeva zahvaljuju i dodjeljuju priznanje „Graham Bamford“ za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam.

Nagradu je preuzeo Goranov sin, Vladimir, koji je kazao: „Iako danas fizički moj otac nije prisutan, jako je ohrabrujuća činjenica da su takve stvari prepoznate. Ne može biti veća čast nego na Dan grada primiti ovu nagradu. Novčani dio priznanja želim sa svojom porodicom darovati humanitarnoj organizaciji ‘Ruku na srce’ sa sjedištem u Sarajevu.“.

Dobitnik priznanja „Graham Bamford“ u 2014. godini je Srđan Aleksić posthumno

Sportista, umjetnik i ljudina – bila su glavna zanimanja mladog Trebinjca, Srđana Aleksića tokom 27 godina njegovog života. Srđan je bio pionirska plivačka nada tadašnje Jugoslavije, a potom i juniorski rekorder u plivanju. Amaterski se bavio i glumom, za šta je dobio i više nagrada, a nastavio je glumiti i tokom rata, u predstavi San ratne noći u trebinjskom pozorištu Slovo.

Međutim, taj san ga je koštao vlastita života. Izgubio je svoj mladi život braneći sugrađanina, svog prijatelja muslimana Alena Glavovića od premlaćivanja. Tog ratnog 21. januara 1993. godine, Srđan se sam suprostavio četvorici naoružanih pripadnika Vojske Republike Srpske koji su maltretirali i tukli Glavovića, inače, Srđanovog komšiju. Srđan mu je priskočio u pomoć, a četvorica vojnika su kundacima pušaka pretukla Aleksića. Od zadobijenih povreda Srđan je pao u komu, i nakon šest dana preminuo 27. januara u 27 godini života. Sve se dešavalo blizu pijace i policijske stanice u Trebinju naočigled prolaznika i policajaca.

Srđanov otac Rade u smrtovnici je napisao „Umro je vršeći svoju ljudsku dužnost“ jer sina je vaspitavao da „u svakom čovjeku vidi samo čovjeka, da ga razlikuje samo po poštenju, po dobroti, po znanju.”
Građani Sarajeva dodjeljuju priznanje „Graham Bamford“ Srđanu Aleksiću, heroju velikog i plemenitog srca, za iskazanu izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam.

Nagradu je preuzeo Muhamed Ajdinović, učenik 1. razreda Gimnazije i član Plivačkog kluba „Stari grad“. „Pošto se bavim plivanjem, sportom koji je trenirao i Srđan, na putu za turnir u Crnoj Gori, želio sam sa trenerom obići njegov grob. Stupili smo u kontakt sa njegovim ocem koji je izrazio želju da baš ja primim ovu nagradu. Meni je veća čast i zahvalnost primiti nagradu u njegovo nego da je primam u svoje ime. Ovo priznanje pripada njemu kao čovjeku sa velikim srcem. Srđan je u svima nama i svi smo mi Srđan“, istaknuo je mladi Muhamed.

Nagrada Graham Bamford za 2013. godinu

Dobitnici nagrade “Graham Bamford” su Mevludin Muhović, Samir Seferović,  Alen Delić i Almir Dautović

Ova četvorica naših sugrađana prošloga proljeća iskazali su izuzetnu građansku hrabrost, solidarnost, humanost i altruizam kada su priskočili u pomoć pri  pokušaju spašavanja Emira Murge i Adnana Ćatića. Izdvojili su se iz mase zbunjenih i preplašenih sugrađana, i uspjeli od nabujale Miljacke spasiti jedna mladi život. Zato su posebni, a građani grada Sarajeva prepoznaju težinu i značaj ovoga čina  i zahvalni su im.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za 2016. godinu

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2016. godini za doprinos u oblastima rada i stvaralaštva:

Udruženje „ Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu“

„Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva“ u 2016. godini za doprinos u drugim oblastima rada i stvaralaštva, uručena je Udruženju „ Obrazovanje gradi Bosnu i Hercegovinu“. Nagradu je u ime Udruženja, primio Jovan Divjak.  „ …Zahvaljujući Vama dobrim ljudima, filantropima, preko 50.000 djece u školama i porodicama u BiH dobilo je materijalnu pomoć koja im je olakšala školovanje. Zato „Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva“ pripada svakome od Vas koji ste na bilo koji način učestvovali u ostvarivanju ideje  da je obrazovanje najjače oružje kojim se može mijenjati svijet“, istakao je gosp. Divjak.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2016. godini za doprinos u oblasti sporta:

Mirsad Fazlagić, dugogodišnji fudbaler FK „Sarajevo“ i reprezentativac

„Ovogodišnja nagrada  baštini i 42 godine moga rada u fudbalu,  igračkog, trenerskog i  fudbalsko – rukovodećeg. Ne treba se dugo vratiti u fudbalsku prošlost, pa se sjetiti dva sarajevska fudbalska tima izvanrednih kvaliteta. Formirana su upornošću, znanjem, vjerom, što je rezultiralo da, osim značajne uloge u prvenstvu bivše države Jugoslavije, budu izuzetno jaki protivnici najeminentinijim evropskim i svjetskim ekipama.  Ovom prilikom zahvaljujem se njihovim stvaraocima, odnosno kolegama, fudbalskim doajenima, koji su dali nemjerljiv doprinos da danas stojim na ovom mjestu. Zahvaljujem se Gradu Sarajevu što mi je omogućio da dječije snove doživim u stvarnosti…”, istakao je, između ostalog Mirsad Fazlagić.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2016. godini za doprinos u oblasti zdravstva i socijalne zaštite:

mr. Hadžan Konjo, zdravstveni djelatnik i humanista

„Večeras se osjećam jako ponosno i sretno, sretan sam jer sam dobio ovo veliko priznanje, a ponosan sam jer su me za ovo priznanje predložili ljudi koje ja najviše poštujem i cijenim, bez čijeg doprinosa mi sigurno ne bi bili večeras ovdje…. Sa ovog mjesta želim da im poručim da ću ostati onakav kakvog me oni poznaju, poštuju i cijene.“, istakao je, između ostalog,  u svom obraćanju  mr. Hadžan Konjo.

Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva u 2016. godini za doprinos u oblasti kulture i umjetnosti:

Milomir Kovačević Strašni, umjetnički fotograf

„… Već od malena sam jako bio vezan za moj grad, prvo u Pofalicima u školskim danima a pogotovo kasnije u gimnazijskim danima kada sam se počeo i baviti fotografijom u Univerziteskom foto klubu CEDUS Univerziteta u Sarajevu. Stasavanjem kao fotograf uključio sam se aktivno u kulturni život grada, a i svojim radom u novinama (Nasi Dani, As i razne književne i kulturne revije) i u ostale pore života Sarajeva. Svakodnevno šetnje gradom sa fotoaparatom, snimanje svih događaja u gradu stekao sam i mnogo prijatelja. To prijateljstvo se produbilo i u najtežim i najtragičnijim danima za mene, moju porodicu kao i za sve moje sugrađane tokom opsade Sarajeva. Čak ni mojim odlaskom u Paris, živeći sa mnogim Sarajlijama, ta veza se nije prekinula, čak staviše svakog 6. aprila sam organizovao izložbe, gdje su dolazili moji bivši i sadašnji sugrađani i naravno i Parižani koji su tako počeli graditi svoje prijateljstvo“, istakao je Milomir Kovačević Strašni.