Počasni građani Grada Sarajeva za 2019. godinu

Mirjana Karanović

Mirjana Karanović, pozorišna, televizijska i filmska glumica, po ocjeni filmskih kritičara jedna je od najboljih evropskih glumica.                                                                                                                        Dobitnica je brojnih pozorišnih i filmskih nagrada internacionalnog karaktera. Svjetsku slavu stekla je ulogom majke u filmu “Otac na službenom putu” koji je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu i bio nominovan za Oskara za najbolji strani film. Mirjana Karanović već više od 15 godina igra u predstavama na repertoaru Kamernog teatra 55. Za Sarajevo je posebno vežu predstave  „Noževi u kokošima“ i „Helverova noć”, kao i uloge u filmovima „Grbavica“, „Go West“ i „Na putu“. Mirjana Karanović postala je suštinski dio sarajevske umjetničke scene. Veliki borac za ljudska prava i pravdu, bila je duboko solidarna sa građanima Sarajeva i sve što je tada radila na sceni imalo je cilj da probudi ljude u publici i razvije empatiju za stradanja nevinih ljudi. Sa Sarajevom je povezana profesionalno, prijateljski i ljudski.

Kongresmen Chris Smit

Kongresmen Chris Smit, republikanski kongresmen iz savezne države New Jersey, je svoju političku karijeru izgradio kao zagovomik ljudskih prava. U toku agresije na BiH bio je jedan od aktivnih kongresmena koji je tražio zaustavljanje agresije i genocida, te je skretao pažnju Kongresa i američke javnosti na situaciju u BiH. Smith je aktivno učestvovao u radu Helsinške komisije SAD, te ukazivao na opsadu glavnog grada BiH i ulagao napore da se agresija na Bosnu i Hercegovinu zaustavi. Kongresmen Chris Smith je i poslije rata učinio značajne napore da se očuva sjećanje u Kongresu SAD ali i šire na agresiju i na opsadu Sarajeva i BiH. Zbog svega toga što je učinio za našu državu, zbog javne i kontinuirane podrške državi BiH u toku agresije, zalaganja za ukidanje embarga na oružje za BiH, zbog kontinuiranog zalaganja za obilježavanje genocida u BiH, te zbog  pokazane dosljednosti prema državi BiH od 1992. do danas, Grad Sarajevo izražava svoju zahvalnost velikom prijatelju Sarajeva i BiH.

Michelangelo Pistoletto

Michelangelo Pistoletto je italijanski umjetnik, slikar i skulptor, međunarodno priznat, izuzetno aktivan i društveno angažiran, zagovornik  dijaloga, pomirenja i suživota. Prvi je umjetnik koji je poklonio svoje umjetničko djelo za Kolekciju Ars Aevi, te time pokrenuo osnivanje iste koja danas broji 154 umjetnička djela najpriznatijih umjetnika iz cijelog svijeta. Michelangelo Pistoletto ni u jednom trenutku nije odustao od Sarajeva. U septembru 2018. poklonio je  jedno od svojih najpoznatijih umjetničkih djela „Mjesto multireligijske i svjetovne meditacije” Sarajevu, stalno ga postavivši u Historijski muzej Bosne i Hercegovine. Veliko hvala maestru Pistolettu zbog kontinuirane podrške i dosljednog odnosa prema gradu Sarajevu i državi BiH.

Krunoslav Cigoj  (posthumno)

Krunoslav Cigoj  (posthumno) je bio hrvatski operni tenor, operni i operetni redatelj. Neizmjerno je volio Sarajevo, kao što je sarajevska publika voljela da sluša njegov glas, arije i predstave koje su nezaboravni dio sarajevske operne scene. Cigoj je vjerovao da umjetnost može mijenjati svijet, glazba oplemenjivati dušu i činiti nas boljim ljudima. Njegovi dolasci u grad pod opsadom mijenjali su ratnu sarajevsku stvarnost, i nije se dvoumio da dođe preko Igmana u grad svoje “raje“. U vrijeme opsade grada Krunoslav Cigoj se, učestvujući u humanitarnim koncertima, pridružio kulturnom otporu grada. lako je bio teško bolestan, ništa mu nije bilo nemoguće učiniti za Sarajevo, kao što to i priliči velikoj ljubavi, davao je sebe, ne uzimajući ništa za sebe.

Bruce Dickinson

Bruce Dickinson, britanski pjevač, kantautor i muzičar, frontmen je kultnog metal benda  Iron Maiden. Zajedno sa svojim bendom je, ratne 1994. godine, građanima Sarajeva podario nazaboravan koncert u Bosanskom kulturnom centru, ali i nešto mnogo važnije, vratio im je nadu i poručio da nisu sami na svijetu. Koncert je donio dašak mira u razoreni grad i nagovještaj da dolazi bolje vrijeme. Koncertom je uspostavljena neraskidiva veza između građana Sarajeva i Dickinsona a ovu priču priča film “Scream For Me Sarajevo” u režiji Tarika Hodžića. Film je sniman 2015., a objavljen 2016. godine te je osvojio tri nagrade Sarajevo Film Festivala i brojne druge nagrade. Ovaj dokumentarac jedan od najvrijednijih filmova o sarajevskoj opsadi i predstavlja jedinstveni testament života u našem opkoljenom gradu.

 

 

Počasni građani Grada Sarajeva za 2017. godinu

Dr. Edmond Offermann

Oferman-Gradonačelnik

Dr. Edmond Offermann je rođen 1959. godine u Nijmegenu, Nizozemska. Magistrirao je na odsjeku za fiziku na Univerzitetu u Utrechtu, a doktorirao u Amsterdamu, gdje je bio saradnik u laboratoriju NIKHEF-K. Krajem 80-tih radio je na univerzitetu u Ilinoissu, a početkom 90-tih kao docent na Gutenberg Univerzitetu u Mainzu. Bavio se eksperimentalnom nuklearnom fizikom u Džeferson nacionalnoj laboratoriji u Virdžiniji. Jednu godinu je bio član ROOT tima Cerna u Ženevi, radeći na programu za analizu podataka koji je korišten pri pronalasku Higsove čestice. Od 1997. do 2017. godine radi kao analitičar za privatnu finansijsku firmu u Njujorku. Želja ovog svjetski poznatog fizičara je, da pomogne rodnom gradu njegove supruge, u kojem se prvi i jedini put, početkom 90-tih godina, vozio Trebevićkom žičarom. Dr. Edmond Offermann je dao ogroman doprinos za rekonstrukciju i revitalizaciju Trebevićke žičare, donirajući vlastita sredstva u svrhu realizacije Projekta „Revitalizacija Trebevićke žičare“ a kako bi se, nakon 20 godina, ovaj nekada prepoznatljivi simbol Sarajeva, obnovio i postao još jedna atraktivna turistička destinacija u gradu Sarajevu.

“Moja prva posjeta Sarajevu bila je u decembru 1988. godine, kada sam se zaljubio u grad, u njegove ljude i u planine. Kroz mnoge posjete koje su uslijedile, počeo sam cijeniti, sve više i više, jedinstvenost ovoga grada, njegovu različitost kako u kulturi tako i u prirodi. Mnoge od glavnih religija se prakticiraju ovdje, gdje su olimpijske planine, “na kamen udaljenosti”. Gdje to još ima u Evropi? U ljeto 1990. godine prvi put sam se vozio žičarom na Trebević. To je, također, bilo prvi put za mene da vidim jednu žičaru u glavnom gradu. Nažalost, rat je prekinuo rad žičare, kao i sve drugo. Prva žrtva agresije na Sarajevo bio je Ramo Biber, operativac na žičari koji je stradao braneći glavnu stanicu. Ovaj rat će promijeniti smjer grada, ali i smjer mog života.1998. godine sam se obavezao da ću pomoći da se ponovo pokrene Trebevićka žičara. 2010. godine postavljeni su temelji, a 2017. godina je godina kada će se žičara staviti u funkciju. Ljudi kažu da sam po prirodi nestrpljiv, pogriješili su. Posljednja stvar, nisam vam rekao odakle sam. Ja sam evropski građanin, kao što ste i vi”, istakao je dr. Offermann.

Počasni građani Grada Sarajeva za 2015. godinu

Florence Hartmann, francuska novinarka i književnica

9889Florence Hartmann, novinarka i književnica, rođena je u Parizu. Kao novinarka francuskog dnevnog lista Le Monde tokom ratnih sukoba u bivšoj Jugoslaviji, bila je dugogodišnja dopisnica za ovo područje.

Od 2000. do 2006. radila je kao glasnogovornica i savjetnica Karle del Ponte, za Balkan glavne tužiteljice Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu. Pisanom riječju, putem publikacija i knjiga koje je izdala, od kraja sukoba do danas svjedočila je o zločinima počinjenim u BiH, i trajno se zalagala protiv nekažnjivosti.

Izdala je knjige “Milošević – dijagonala luđaka”, “Mir i kazna”, “Tajni ratovi međunarodne politike i pravosuđa”, te “Zviždači – nečista savjest naših demokracija”.

Zbog svojih kritika na rad Haškog tribunala ovaj sud je 2009. osudio na novčanu kaznu, koja je kasnije pretvorena u kaznu zatvora koja nije nikada izvršena budući da je Francuska odbila izručiti Haškom tribunalu.

Manel Vila, političar iz Barcelone

 

9990Manel Vila Motllo, je profesionalni političar iz Barcelone, koji se punim angažmanom zalagao za podršku gradu Sarajevu i Bosni i Hercegovini, naročito u periodu 1992.-1995.

Grad Barcelona, i gradonačelnik Paskval Margal, te 1992. godine,bili su domaćini reprezentaciji BiH na Ljetnim olimpijskim igrama, i tada je iskazano razumijevanje i naklonost za situaciju u Sarajevu.

Na otvaranju Olimpijskih igara, pred 3 milijarde gledalaca gradonačelnik je saopćio tragičnu situaciju u Sarajevu i uputio apel za pomoć. Tokom rata pomoć se ogledala u konvojima humanitarne pomoći, dopremljeno je čak 2500 tona pomoći na razne destinacije. Manel Vila Motllo je predvodio tim ljudi koji su radili danonoćno da se situacija u Sarajevu i BiH promijeni.

Učestvovao je u organizaciji protesta u Barceloni zbog pada Srebrenice, zatim podržao inicijativu „Katalonija za Bosnu“. Skupština grada Barcelone formirala je Distrikt 11 – Sarajevo, a Manela Vilu postavila za  upravnika.

Za 4 godine Manel Vila, vječiti zaljubljenik u Sarajevo, animira javnost, nevladine organizacije i razna preduzeća iz cijele Katalonije da se uključe u pomoć obnavljanja Sarajeva, a s tim ciljem uspostavlja i Barcelonin ured u Sarajevu. Od tada preko kancelarije Ambasade lokalne demokratije Barcelona-Sarajevo, realizovano je preko 300 različitih projekata u vrijednosti 20 miliona eura. Vrhunac aktivnosti bila je rekonstrukcija Olimpijskog sela, tačnije naselja Mojmilo, a iz zahvalnosti trg je nazvan Trgom Barcelone.

Počasni građani Grada Sarajeva za 2014. godinu

Tilman Zulch

Tilman Zulch, osnivač i doživotni predsjednik Društva za ugrožene narode International, jedan je od najpoznatijih boraca za odbranu ljudskih prava koji je među prvima odlučno digao glas protiv agresije na našu zemlju, što je imalo odjeka u njemačkoj i svjetskoj javnosti.

I sam žrtva progona u Drugom svjetskom ratu, Tilman 1968. kao student osniva organizaciju “Pomoć Bijafri”, koja se bori protiv genocida nad narodom Ibo, a koja nedugo zatim prerasta u Društvo za ugrožene narode, čiji je glavni princip angažman i zaštita prava ugroženih, potlačenih i marginaliziranih grupa u društvu, njihovih jezika i kultura.

Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine, Društvo za ugrožene narode je svojim izvještajima među prvima upozoravalo svijet o zločinima koji se dešavaju u našoj zemlji, nazivajući ih već tada genocidom. Njegov dom u Getingenu bio je prihvatni centar i utočište za mnoge raseljene osobe iz BiH. Organizator je nekoliko konferencija, javnih debata, demonstracija, mirnodopskih protesta, a sve s ciljem da se zaustave masakri, silovanja, deportacije u koncentracione logore, masovna pogubljenja… Uputio je otvorena pisma evropskim visokim političkim zvaničnicima ukazujući na pogubnost politike međunarodne zajednice, koja ništa nije učinila da se zaustavi opsada Sarajeva i brutalna agresija na BiH.

G. Tilman je organizirao Prvi svjetski kongres o genocidu u Bonu, Prvu međunarodnu konferenciju o ljudskim pravima u Srebrenici, a inicirao je i internacionalni projekat “Stub srama”, koji je imao za cilj pozivanje na odgovornost OUN-a i zemalja članica Vijeća sigurnosti OUN-a za nespriječavanje genocida u Srebrenici i BiH. Od velikog značaja je rad Društva za ugrožene narode na prikupljanju činjenica o počinjenim ratnim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava u BiH, te podrška Međunarodnom sudu u Hagu, s ciljem da se svi zločinci privedu pravdi.

G. Tilman je bio i ostao veliki humanista i osvjedočeni prijatelj Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Građani Sarajeva se zahvaljuju ovom neumornom borcu i dodjeljuju mu priznanje “Počasni građanin grada Sarajeva.”

G Zulch u svom obraćanju je kazao da je sve ono što su Bosanci i Hercegovci preživjeli između 1992. i 1995. godine bilo toliko strašno da se može uporediti jedino sa zločinima Hitlera i Staljina. Prisjetio se svih aktivnosti koje je Društvo realiziralo kako bi pomoglo brojnim izbjeglicama iz BiH, kao i mnogih skupova na kojima je ukazano na zločine počinjene u BiH.

Počasni građani Grada Sarajeva za 2013. godinu

Đelo Jusić

Hrvatski kompozitor, gitarist, aranžer i dirigent, osnivač ansambla Dubrovački trubaduri, poznat po brojnim velikim muzičkim djelima, koja su izvodili najpoznati hrvatski i drugi izvođači popularne, zabavne i ozbiljne muzike. Učesnik brojnih festivala, koncerata i dobitnik brojnih nagrada za životno djelo i umjetničko djelovanje.

Posljednje dvije decenije muzičkog života u Sarajevu i Bosni i Hercegovini, obilježen je u savremenoj muzičko – scenskoj umjetnosti upravo djelima Đele Jusića. Komponovao je muziku za proslavljeni balet „Katarina – Bosanska kraljica”. Njegovo djelo „Dubrovački kantuni” u pooratnom periodu proslavilo je Kamerni teatar 55. Predstava rađena prema muzici za ovaj balet, izvođena je širom jugoistočne Evrope, pa čak i u Parizu. Također, temeljem ove muzike izvedena je i uspješna baletna predstava u režiji Edine Papo u rumunjskom gradu Brašovu.

Krunski uradak uvaženog Počasnog građanina Grad Sarajeva je komponovanje oratorija „Srebrenički inferno”, rijetko – složeno savremeno djelo kojim je uz literarnu podlogu Džemaludina Latića, ovjekovječena planetarna tragedija bošnjačkog naroda u Srebrenici.

Čestitajući Dan državnosti BiH svim prisutnim, Počasni građanin Grada Sarajeva Đelo Jusić ovom prigodom je istaknuo: „Ti to možeš i moraš napraviti za BiH! Ovim riječima obratio mi se Gradimir Gojer prije 15 godina, predavši mi poemu Džemaludina Latića, pod nazivom ‘Srebrenički inferno’. Za tri mjeseca napisao sam muziku na stihove ove Đemine poeme. Oratorij ‘Srebrenički inferno“ imao je svoju praizvedbu u Ankari, Sarajevu, Zenici. Molim gradonačelnika Komšića da se ovo djelo jednog dana ovjekovječi na dostojnom snimku, jer u Sarajevu imamo odličan orkestar – Sarajevsku filharmoniju i hor. Slike blijede, riječi nestaju, a muzika ostaje. Muzika je jedini jezik na svijetu gdje se svi razumiju i gdje nema granica.“

Bernard-Henri Levy

Bernard-Henri Lévy, u Francuskoj je rano stekao ugled kao istaknuti novinar, kritičar društva, advokat etike i pravde. Lévy je novinarsku karijeru započeo kao ratni izvještač za Combat, čuvene ilegalne novine čiji je osnivač bio Camus, za vrijeme nacističke okupacije Francuske. Lévy je pokrivao i rat između Pakistana i Indije preko Bangladeša. Vrativši se u Pariz, postao je poznat kao mladi osnivač Škole novih filozofa (Nouveaux Philosophes).

Jedan je od prvih francuskih intelektualaca koji je pozivao na vojnu intervenciju protiv srpske vojske u Bosni devedesetih godina i veoma rano je progovorio o srpskim koncentracionim logorima. Autor je dokumentarnog filma „Bosna“ o agresiji na Bosnu i Hercegovinu, u kojoj portretira Armiju RBiH kao vojsku koja brani čast Evrope i Aliju Izetbegovića, kao borca za kozmopolitizam i slobodu. Naziva ga bosanskim De Gaulleom. Objavio je dnevnik kojeg je vodio tokom rata u Bosni, pod simboličnim nazivom „Ljiljan i pepeo“ u kojem analizira početak ratova na Balkanu. Bernard-Henri Levy u svome dnevniku, 23. maja 1992. godine zapisao je sljedeće:
„Pascal Bruckner u Flori. (…) Pokušavam mu reći da on upravo brka dvije stvari: rat u Hrvatskoj, gdje se sukobljavaju, htjeli to ili ne, dva nacionalizma; rat u Bosni, međutim, gdje se suprotstavljaju jedan nacionalizam i jedan kozmopolitizam koji je čast Evrope“. (Ljiljan i pepeo)

U znak zahvalnosti i poštovanja prema uvaženom francuskom filozofu i intelektualcu Bernardu-Henri Levyju, njegovoj pisanoj riječi i filmskim jeziku kojim je svjedočio o zločinima agresora na BiH, posebno na grad Sarajevo, te niza akcija organiziranih u Parizu za pomoć građanima opkoljenog Sarajeva, građani i Gradsko vijeće Grada Sarajeva, proglašavaju ga Počasnim građaninom.

Bernard-Henri Lévy je kazao da sa velikim emocijama, zahvalnošću i ponosom danas prima priznanje „Počasni građanina Grada Sarajeva“. Dodao je da je isto tako bio počašćen „kada sam usred rata primio priznanje ‘Bosanski ljiljan’ od vašeg predsjednika Alije Izetbegovića“. „Uzbuđen sam što danas, zajedno s vama, proslavljam sjećanje na antifašizam iz dva rata, iz 1941. i 1992., i što mogu potvrditi zajedno s vama da nema dvije Bosne i Hercegovine, i još manje tri, i da postoji samo jedna, nedjeljiva Bosna i Hercegovina, čiji je glavni grad Sarajevo“, istaknuo je Bernard-Henri Lévy.

Predrag Matvejević

Prof. dr. Predrag Matvejević je bosanskohercegovački i hrvatski pisac, publicist, član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002. godine. Matvejević spada među najprevođenije hrvatske književnike u svijetu. Njegovo najpoznatije djelo, “Mediteranski brevijar” prevedeno je na 23 jezika (samo u Italiji prodano je u više od 300.000 primjeraka). Predrag Matvejević je dobitnik 14 međunareodnih književnih nagrada.
Prof. Matvejević je predavao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na sveučilištima La Sapienza u Rimu i Sorbona u Parizu. Počasni je potpredsjednik Međunarodnog PEN kluba. Predsjednik je Znanstvenog vijeća Mediteranskog laboratorija u Napulju. Bio je savjetnik za politiku spram Sredozemlja Europskog povjerenstva. Nosilac je odlikovanja koje su mu dodijelili predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), te u Sloveniji i Italiji.

Kao književnik i esejist tokom rata u BiH, agresije na našu zemlju, prof. dr. Predrag Matvejević je učinio nemjerljiv doprinos stvaranju ambijenta u svjetskim okvirima za protok istine o agresiji na državu BiH. Bio je jedan od rijetkih evropskih intelektualaca koji je dizao glas protiv zla koje se nadnijelo nad Sarajevo.
Prof. Matvejević je iskazao ponos i čast na ovom priznanju od Sarajeva, grada njegove ljubavi, ali i njegove patnje, naglasivši kako je tri godine studirao u Sarajevu, ali da su ga životni putevi odnijeli na druga mjesta.

”Ova povelja znači za mene puno više nego neka internacionalna priznanja koja sam dobivao. Ja sam za Sarajevo vezan, studirao sam više od pola studija u Sarajevu. Bio sam u Sarajevu kada je gorjela Vijećnica i bilo mi je jako teško. Nikad nije dovoljno izreći lijepih stvari o Sarajevu koliko to ono zaslužuje”, rekao je prof. Matvejević.

Počasni građani Grada Sarajeva za 2011. godinu

Jacques Chirac

Jacques Chirac je obavljao dužnost predsjednika Francuske u periodu 1995. – 2007.g. Kao predsjednik Francuske dao je izuzetan doprinos okončanju rata i uspostavi mira u našoj zemlji. Inicijator je formiranja Trupa za brzu intervenciju EU, koje su odigrale veoma značajnu ulogu u uspostavi mira u Bosni i Hercegovini, te je jedan od svjetskih državnika koji je dao i odlučujući podstrek mirovnim pregovorima. Nakon rata, Chirac je konstantno, nedvosmisleno i snažno podržavao približavanje Bosne i Hercegovine i ostalih zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. U tom smislu, bio je inicijator Zagrebačkog samita EU, gdje je prvi put zvanično potvrđena perspektiva članstva u EU, za BiH i ostale zemlje našeg regiona. Upamćeni su njegovi pozivi, upućeni naročito liderima i mladim generacijama u BiH, na pomirenje, toleranciju i vjeru u svoju zemlju i njenu budućnost. “Vi ste pozvani da izgradite jednu primjernu zemlju, čiji narodi moraju naučiti živjeti zajedno uz poštivanje međusobnih razlika, gdje građani svih vjera i različitog porijekla moraju imati mogućnost da se izražavaju slobodno, u okviru demokratskih institucija. Na vama je da izgradite konačno pomirenu BiH koja će uživati poštovanje u zemlji i inozemstvu, koja će svoju raznovrsnost koristiti kao adut, zemlju ujedinjenu oko istog ideala mira i tolerancije”, kazao je Chirac prilikom posjete Sarajevu 1998.g. Također, Jacques Chirac je često isticao da su historija i sudbina BiH ukorijenjene u historiju i sudbinu Evrope, da svi evropski narodi nose ožiljke generacija žrtvovanih u ratovima, ali i nadu za pomirenje u Evropi, te pozivao na prihvatanje “velike evropske ambicije” kako bi ona postala zajednički cilj svih naroda BiH, te da  vodeći ljudi BiH i svi mladi koji će graditi njenu budućnost odbace fatalnost rata, izaberu pomirenje i izgrade zajedničku sudbinu.

Počasni građani Grada Sarajeva za 2010. godinu

Sonja Biserko

Gospođa Sonja Biserko poznata nam je kao jedan od najistaknutijih boraca za ljudska prava u Srbiji i regionu, te kao predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije. Njene aktivnosti posvećene su očuvanju i unapređenju ljudskih prava, kao i upornom nastojanju da  istina o događajima koji su se desili tokom devedesetih godina na prostoru bivše Jugoslavije bude dostupna, kako regionalnoj, tako i međunarodnoj javnosti. Gospođa Biserko je, u vrijeme režima Slobodana Miloševića, nedvosmisleno i javno osuđivala nacionalističku i hegemonističku politiku ovog režima, te i u to vrijeme, kao i u današnjem vremenu, zbog beskompromisne borbe za istinu o ratnim zločinima na ovim prostorima, bila stalno izložena psihičkim i fizičkim prijetnjama, što nije pokolebalo njenu hrabrost i entuzijazam. Bitno je istaknuti da je gospođa Biserko  naročito angažovana na širenju istine o ratu u Bosni i Hercegovini, pa su nam tako dobro poznati njeni istupi usmjereni ka nastojanju da Srbija osudi genocid koji je počinjen u Srebrenici, smatrajući da je to jedini način da se napravi otklon od velikosrpskog projekta Miloševićevog režima. Također, gospođa Biserko stalno je angažovana na rasvjetljavanju i otkrivanju istina o ratnim zločinima u Bosni i Hercegovini, kao i nastojanju da se zločinci privedu pravdi.

Juan Maria Tintore

Svojim ličnim zalaganjem i velikom ljubavlju prema našem gradu g. Tintore je učinio mnogo za oživljavanje teniskog sporta u gradu Sarajevu. Njegova prva konkretna pomoć se očitovala u velikoj pošiljci sportske opreme djeci Sarajeva, koju je lično uručio 1997.g. Svojim utjecajem je doprinio da Grad Barcelona donese odluku o dodjeli vrijednih trofeja za pobjednike turnira koji se već niz godina održava u suradnji RCT Barcelona i TK“Tenis Pro 1996“ Sarajevo. Također, zahvaljujući svom ogromnom međunarodnom ugledu, g. Tintore je doprinio da grad Sarajevo dobije međunarodni turnir za juniorke i juniore do 16 godina, koji se već deset godina nalazi u kalendaru Evropske teniske asocijacije i ima rang druge kategorije, jedini u Bosni i Hercegovini. Pored turnira, g. Tintore je promovirao grad Sarajevo na najvišem međunarodnom nivou, dovodeći u naš grad g. Margalja, bivšeg gradonačelnika Barcelone, g. Samarana, počasnog predsjednika MOK-a, g. Laportu, predsjednika FC Barcelona, g. Jamesa, predsjednika Tennis Europe, g. Badljea, ministra sporta Katalonije, g. Perisa, predsjednika Katalonskog teniskog saveza. Inače, g. Tintore je dobitnik brojnih međunarodnih priznanja od kojih treba istaknuti da je 2008.g. proglašen za ličnost godine u SAD-u, u „Teniskoj kući slavnih“. Dobitnik je ordena španskog Kralja Juana Carlosa, dobitnik brojnih teniskih priznanja, a u Bosni i Hercegovini je dobio plaketu Grada Sarajeva od gradonačelnika Muhidina Hamamdžića, plaketu Kantona Sarajevo, plaketu Internacionalne lige humanista i imenovan je za doživotnog počasnog predsjednika TK „Tenis Pro 1996“ Sarajevo, u čijim prostorijama je 2006.g. otvoren i Fan club „RCT Barcelona 1899-Juan Maria Tintore“.

Petar Luković

Istaknuti novinar iz Srbije, koji je od samog početka svoje karijere 1976. godine pisao za najuglednije jugoslovenske novine i časopise, kao što su “Mladost”, “Nedjeljna Dalmacija”, “Oslobođenje” i “Vreme”, uvijek je u svom radu naglašavao privrženost Sarajevu, posebno u vrijeme opsade grada. Ističući nužnost suočavanja Srbije sa zločinima koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini i njenom glavnom gradu, jedna je od prvih novinarskih žrtava politike Slobodana Miloševića, kojeg je javno osuđivao i dizao glas protiv totalitarnog režima u Srbiji. Otvoreno progovarao o zločinima i žrtvama u izdanjima “Danas” i “Feral Tribune”. Nakon gašenja “Ferala” okuplja svoje kolege i istomišljenike i oživljava internet portal e-novine. Pored nebrojenih tekstova, objavio je i tri knjige «Bolja prošlost», «Ćorava kutija» i «Godine raspada – hronika srpske propasti». U intervjuu za “Dane” objašnjava svoju povezanost sa Sarajevom: «Sarajevo – moj omiljeni grad prema kojem – priznajem- nemam nikakvih negativnih kriterija…»

Francis Bueb

Početkom 1994. godine doputovao je u Sarajevo u pratnji prijatelja, novinara, pisca i fotografa, i u njemu ostao do danas. Osnovao je knjižaru «Paris – Sarajevo» koja je 1995. godine prerasla u Kulturni centar nazvan imenom francuskog književnika, državnika i borca protiv fašizma Andre Malrauxa. Centar «Andre Malraux» bio je čuvar nade za mnoge građane Sarajeva, mjesto gdje su pronalazili Evropu kad ih je ona zaboravljala, ali i mjesto gdje  je nastajao jedan vid otpora, ne manje bitan od onog vojnog. Zahvaljujući njemu i ljudima koje je uspio animirati oko svoje ideje, glas mnogih sarajevskih književnika i intelektualaca o opsadi Sarajeva i o ratu u BiH probijao se tada u Evropu, a za građane Sarajeva stvorena je mogućnost kulturnog preživljavanja, otvaranjem prozora u svijet kroz nove filmove, koncerte, knjige, predavanja, izložbe i umjetničke radionice. «Evropa se srušila u Bosni i Hercegovini i ovdje će biti izgrađena», kazao je g. Bueb.

Počasni građani Grada Sarajeva za 2009. godinu

Bill Carter

Bill Carter je američki reditelj nagrađenog dokumentarca “Miss Sarajevo”, u kojem su zabilježene priče iz ratnog Sarajeva 1993. godine. U potpuno vanrednim okolnostima, gospodin Carter u ljeto 1993. godine uspostavlja “živu” vezu Sarajeva s evropskim koncertima grupe U2. Ovo je građanima Sarajeva dalo mogućnost da govore milionima mladih ljudi o životu pod opsadom i uništavanju Sarajeva. Uspostavio je i vezu sa TV kućom MTV pomoću koje su građani Sarajeva imali mogućnost da se obraćaju 100-milionskoj publici, kroz nemontirani dvosatni “prozor”. Održao je više od 50 predavanja na univerzitetima, kao što su Harvard, New York University, Boston College, prikazujući film “Miss Sarajevo” i razgovarajući o ratu u Bosni. Na osnovu svojih iskustava iz ratnog Sarajeva, Carter je napisao knjigu “Fools Rush Inn” (BUDALE SRLJAJU GDJE SE ANÐELI BOJE KROČITI), što je i scenaristička osnova za igrani film, kojim će biti prikazana priča o ljudima iz Sarajeva, koji su na svojevrstan način pružali otpor tokom opsade grada. Bill Carter je jedan od onih koji traže odgovore na pitanja koja se većina nas boje postaviti. Njegovo srce i oko se uvijek čine usredsređenim na opisivanje i otkrivanje svijeta upravo onakvog kakvim ga on vidi, a njegovo srce i oko su tako jasni da vam skoro slamaju srce. U braku je sa Leigh Carter i ima kćerku Josie. Žive u gradiću u Južnoj Arizoni. Ali bez obzira gdje živi, Sarajevo ostaje mjesto koje je blisko njegovom srcu i duši.

Erçan Uslu

U periodu 1992.-1995. u suradnji sa Turskim polumjesecom prikupljao je pomoć, te posredovao u kontaktima između zvaničnika Bosne i Hercegovine i Republike Turske s ciljem stvaranja uvjeta za studiranje studenata iz Bosne i Hercegovine u Republici Turskoj. Zahvaljujući njegovom zalaganju, organiziran je smještaj velikog broja bh. izbjeglica, organizirane brojne humanitarne akcije, a u poslijeratnom periodu zaslužan je za potpisivanje Protokola o suradnji između Grada Konye i Grada Sarajeva, te Vlade Kantona Sarajevo. Osnivanje Konya – Sarajevo kulturno edukacionog centra zasluga je Odjela za kulturu Grada Konye kojim rukovodi g. Uslu, nedavno imenovan za počasnog konzula Bosne i Hercegovine u Konyi.

Massimo Cacciari

Ugledni filozof, borac za ljudska prava, gradonačelnik Venecije u tri mandata, član Evropskog parlamenta, osnivač nekoliko filozofskih časopisa i publiciranih eseja, veliki prijatelj Sarajeva i BiH. Djelatnost Ars Aevi podržao na različite načine: kroz prvu internacionalnu promociju ovog projekta na Venecijanskom bijenalu, organizaciju izložbi kolekcije Ars Aevi, posredovanjem u uspostavi kontakata sa arhitektom Renzom Pianom, kroz izradu i predstavljanje preliminarnih projekata, susret predstavnika Grada Sarajeva i poziva Ars Aevi za predstavljanje bh. umjetnosti u Veneciji, te kroz pomoć u organizaciji izložbe Renza Piana i Brace Dimitrijevića u Muzeju Ca’Pesaro. Građani Sarajeva cijene njegov stručni i prijateljski doprinos ovom značajnom kulturnom projektu. U više navrata organizirao je i prikupljanje pomoći za Sarajevo tokom opsade, te je svojim djelovanjem i humanošću ostvario nesaglediv doprinos afirmaciji grada Sarajeva.

Počasni građani Grada Sarajeva za 2008. godinu

Ahmet Kemal Baysak

Počasni konzul BiH u Republici Turskoj, osnivač i počasni predsjednik Federacije Udruženja kulture BiH u Republici Turskoj, porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Osnivač firme TREBAY, jedne od najjačih u regionu. Više godina bio je zamjenik predsjednika Idustrijske komore Egejske regije. Aktivni je član Rotary kluba u Izmiru. U periodu 1994. – 1999. godine bio je načelnik Općine Karsiyaka, koja broji oko 650.000 stanovnika. Zbog ličnog zalaganja gospodina Baysaka i pružanja pomoći Bosni i Hercegovini i njenim građanima, za vrijeme kao i poslije rata, zvaničnici Vlade Bosne i Hercegovine odlučili su da 2003. godine otvore Počasni konzulat u Izmiru, a gosp. Baysaku dodijele titulu prvog počasnog konzula Bosne i Hercegovine. Kao počasni konzul BiH, gosp. Kemal Baysak radi na razvoju prijateljskih veza i ekonomske saradnje između dvije države. Rezultati ove saradnje su povezivanja i bratimljenja općina i gradova, univerziteta, privrednih komora i sajmova dvije države. Priznanjem Počasni građanin Grada Sarajeva Grad Sarajevo i njegovi građani odaju priznanje i zahvalnost gosp. Baysaku za doprinos u uspostavljanju i razvijanju dobrih prijateljskih i partnerskih veza između Turske i Bosne i Hercegovine kao i između gradova Sarajevo i Izmir.

Klaus Kloth

Rukovodilac Odjeljenja za njegovanje gradskih partnerstava u pobratimskom Gradu Friedrichshafenu bliski je prijatelj Sarajeva. Ostvario je rezultate u brojnim kontaktima između dva pobratimska Grada i to u oblastima kulture, zdravstva, sporta i obrazovanja. Poveo je akciju pomoći deminiranja Sarajeva, zatim obnovu Doma zdravlja “Omer Maslić”, organizator je brojnih kulturnih događaja te jubileja partnerstva u Sarajevu i Friedrichshafenu. Posrednik je u povezivanju privrednih preduzeća, kum Prvoj gimnaziji u Sarajevu, te organizator Božićnog marketa u korist socijalnih projekata. Priznanjem Počasni građanin Grada Sarajeva Grad Sarajevo i njegovi građani odaju priznanje i zahvalnost gosp. Klothu za lični doprinos u uspostavljanju i razvijanju dobrih prijateljskih i partnerskih veza između pobratimskih gradova Sarajevo i Friedrichshafen.

Pasqual Maragall i Mira

Počasni građanin Sarajeva Pasqual Maragall i Mira predstavljen je kao “šampion ljudske solidarnosti i humanist”, osvjedočeni prijatelj Sarajeva i BiH u njihovim najtežim trenucima. Pasqual Maragall i Mira je bivši gradonačelnik grada Barcelone (1982.-1997.) u prvim mjesecima agresije na BiH i opsade Sarajeva, iskazao je solidarnost, naklonost i razumijevanje za tadašnju tešku situaciju u našoj zemlji i gradu, te održavši govor na otvaranju Olimpijskih igara u Barceloni, u junu 1992. pred 3 milijarde gledalaca, skrenuo pažnju svjetske javnosti i uputio apel za podršku i pomoć građanima Sarajeva i BiH. Tokom agresije Margall se nesebično zalagao za dopremanje humanitarne pomoći u BiH i Sarajevo, pa je tako do 1995. putem raznih nevladinih organizacija, dopremljeno 2.500 tona pomoći, a 1994. u Sarajevo je dopremljen satelitski telefon, koji je tada bio jedina veza s vanjskim svijetom. “Barcelona je grad pobratim s mnogim gradovima, ali je zaljubljena u Sarajevo”, kazao je ovaj njezin bivši gradonačelnik prilikom preuzimanja priznanja Počasni građanin Grada Sarajeva.

Renzo Piano

Arhitekt Renzo Piano je krajem 1998. godine prihvatio poziv generalnog direktora Ars Aevi Envera Hadžiomerspahića da projektira prvi nukleus budućeg arhitektonskog kompleksa – Muzeja savremene umjetnosti. Piano je posjetio Sarajevo u junu 1999. u dane inauguracije izložbe na kojoj su u Centru Skenderija prvi put bila predstavljena djela svih do tada formiranih nukleusa Kolekcije Ars Aevi. On je tada ozvaničio svoju odluku da u ulozi ambasadora dobre volje UNESCO-a projektira ovaj objekat bez naknade.
U junu 2000. na susretu osnivača Kolekcije Ars Aevi u Sarajevu Piano je predstavio idejne skice svog objekta i u prisustvu gradonačelnika Sarajeva postavio zastave Projekta Ars Aevi na četiri granična ugla terena budućeg Muzeja/Centra. Projekt Muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi u Sarajevu koji Renzo Piano vodi u saradnji s UNESCO-om je zamišljen da bude simbol kulturnog i arhitektonskog ponovnog rođenja Sarajeva poslije višegodišnje destrukcije. Lokacija Muzeja je određena u središtu grada, 200 metara od objekta institucija BiH, i okrenuta prema rijeci Miljacki koja ide paralelno s ulicom Zmaja od Bosne. Zamislio je da pješački most, koji je već izgrađen, na osnovu ovog projekta povezuje naselje Grbavica s Muzejom. Na dan obilježavanja desete godišnjice Projekta Ars Aevi 23. juna 2002. on je simobolično inaugurirao početak izgradnje Mosta Ars Aevi koja je izvedena u saradnji s Renzo Piano Building Workshop i italijanskim partnerima i kome je Renzo Piano Building Workshop bio sponzor. Most je otvoren za građane Sarajeva 29. septembra 2002. godine. U ime odsutnoga Renza Piana nagradu je primio ambasador Republike Italije u BiH Alessandro Fallavollita, koji je ovog dobitnika predstavio kao “osobu koja je oduvijek imala specijalne veze sa Sarajevom”. “Piano je poklonio Sarajevu mali most preko Miljacke i projektirao Muzej savremene umjetnosti – Muzej Ars Aevi, koji treba da se gradi”, kazao je talijanski ambasador.